Kršćani se i danas bore za opstanak u svijetu
Ponedjeljak, 2. siječnja
Za dvanaest dana proslavit ću sedamdeset i osmi rođendan, još uvijek relativno dobra zdravlja. Jest da me malo muči želudac, steže koljeno, prehlada još nije zaliječena, ali sve su to ipak „uračunato u cijenu“ onoga koji polako stavlja točko na osmo desetljeće življenja u ovoj zemaljskoj dolini suza. Doba je to kad se ipak životni zahtjevi moraju malo mijenjati, prilagođavati kucaju umornog tijela. Želja za putovanjima i izlascima sve je neprepoznatljivija, a i susreti i druženjima postaju sve rjeđa. Rjeđi su i prijatelji, neki nas prerano zauvijek napustiše. A do prije koje ljeto smo zajedno, ugodno uz piće, satima „bistrili“ poteze domaćih i svjetskih moćnika, snivajući ljepšu i uljuđeniju Lijepu Našu. Preostaju mi danas samo globalne analize o tome što je čovjek u životu napravio dobro, što je učinio loše, a što je propustio učiniti. Vrlo je važno biti zadovoljan učinjenim, kako po pitanju obiteljskog, materijalnog te poslovnog života. Za nužnu vedrinu i optimizam iznimno je važno osjećati i živjeti sreću, prepoznavati je u malim stvarima svagdašnjice. Uistinu ja to osjećam po svim tim značajnim pitanjima i malo je prostora u ovom dnevniku da bi se to iscrpnije objasnilo. Danas je prvi radni dan, a do jesenskih semestara nemam obveza na Visokoj školi za inspekcijski i kadrovski menadžment u Splitu, na kojoj predajem nekoliko posljednjih godina, nakon umirovljenja na splitskom Ekonomskom fakultetu. Nije mi nevolja raditi, ali se duh ne smije opustiti, pa te male obveze s radošću još odrađujem, a u slobodno vrijeme još uvijek imam elana u peru za pisanje novih tekstova. I nakon zavidnog bibliografskog popisa sa stotinu znanstvenih i stručnih radova mahom iz ekonomskih i turističkih polja te 60-tak knjiga iz različitih područja društvenih znanosti. Nakon svake se knjige iznova rađa pitanje je li moglo to biti bolje. Inače, i ovaj dan sam se mobitelom čuo s prijateljima i međusobno si čestitali Mlado lito.
Utorak, 3. siječnja
Listam božićni broj Podstranske revije, koju polugodišnje objavljuje tamošnji ogranak Matice hrvatske, objavili su prikaz prof. dr. Stjepana Lapende o mojoj nedavno predstavljenoj knjizi u Dominikanskom samostanu u Splitu – “Mila Gojsalić simbol Poljicaâ€. Mogao je biti i drugi naslov “Mila Gojsalić simbol Hrvatskeâ€.