Beskompromisno rastvaranje intime
Knjigom â€Apsolutno siguran†Robert Roklicer (1970.) ukoričio je pedeset i pet sastavaka koji su glede žanrovsko-rodovske klasifikacije poetskoprozni hibridi, amalgami, križanci. Kakvu tu sigurnost, k tomu još â€apsolutnuâ€, osjeća, posjeduje, očituje piščev subjekt, može se upitati čitatelj. Već tekstovi što ih nudi prvi ciklus provokativnoga naslova (Pišati uz vjetar) govore o kakvoj je â€sigurnosti†riječ. Pisac je posve eksplicitan i rezolutan u svome pristupu, izričaju, izvedbi; on stvari i činjenice, pojave i situacije, sklopove i koloplete što ih producira i nudi tzv. zbilja, podastire životna svakidašnjica fiksira, percipira i interpretira kroz prizmu oponiranja, sučeljavanja, rastvaranja, ludizma, ironije, sarkazma. Njega duh negacije, destrukcije i provokacije sveudilj napastuje i â€nadahnjujeâ€, u tome je ta ishodišna â€sigurnostâ€. On se u prostorima negacije i razgradnje osjeća posve prirodno. Tu svoju â€prirodnost†artikulira u jednoj od uvodnih pjesama (Smak svijeta) u kojoj bez stilizacije i zadrške nabraja, niže svoje slabosti, negativnosti, svoje â€minuseâ€, iskliznuća i posrnuća, svoju inferiornost i rubnost u društvu i svijetu koji uglavnom prihvaća i priznaje samo jake, čvrste, učinkovite «subjekte».