NEISCRPNA JE LJEPOTA VELEBITA
Ana Lemić (Kaniža kraj Gospića 1943.) radila je na gospićkoj gimnaziji kao profesorica fizike i matematike te ravnateljica gospićke gimnazije. Godinama aktivno se bavi planinarstvom, predsjednica je Hrvatskog planinarskog društva „Visočica“ iz Gospića i urednica njegova časopisa Lički planinar, u kojem je objavila mnoštvo članaka o Velebitu. Javljala se sa svojim prilozima i u časopisima Vila Velebita, Priroda, Hrvatski planinar i dr. Predsjednica je gospićkog ogranka Matice hrvatske i glavna urednica časopisa Lička revija. Bila je i prva predsjednica Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Članica je i Hrvatskog kulturnog vijeća i Hrvatske geološke ljetne škole. Velebit je neiscrpna tema kojom se bavi. Objavila je pjesničku panoramu Velebit u hrvatskoj književnosti te zapaženu fotomonografiju sa statističkim pregledom naseljenosti “Sela i stanovi na Velebitu – svjedočanstvo života od nastanka do nestanka†čije dopunjeno izdanje upravo priprema. Pozvali smo je na razgovor kako bi nam govorila o nadahnuću tim hrvatskim mitskim prostorom te životu koji gotovo nestajeAna Lemić (Kaniža kraj Gospića 1943.) radila je na gospićkoj gimnaziji kao profesorica fizike i matematike te ravnateljica gospićke gimnazije. Godinama aktivno se bavi planinarstvom, predsjednica je Hrvatskog planinarskog društva „Visočica“ iz Gospića i urednica njegova časopisa Lički planinar, u kojem je objavila mnoštvo članaka o Velebitu. Javljala se sa svojim prilozima i u časopisima Vila Velebita, Priroda, Hrvatski planinar i dr. Predsjednica je gospićkog ogranka Matice hrvatske i glavna urednica časopisa Lička revija. Bila je i prva predsjednica Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika. Članica je i Hrvatskog kulturnog vijeća i Hrvatske geološke ljetne škole. Velebit je neiscrpna tema kojom se bavi. Objavila je pjesničku panoramu Velebit u hrvatskoj književnosti te zapaženu fotomonografiju sa statističkim pregledom naseljenosti “Sela i stanovi na Velebitu – svjedočanstvo života od nastanka do nestanka†čije dopunjeno izdanje upravo priprema. Pozvali smo je na razgovor kako bi nam govorila o nadahnuću tim hrvatskim mitskim prostorom te životu koji gotovo nestaje
Gospođo Lemić, na ovaj razgovor potaknuo nas je Vaš tekst o velebitskim crkvama koji je Hrvatsko slovo nedavno objavilo. Sjećamo se i monografije koju ste objavili prije nekoliko godina “Sela i stanovi na Velebitu – svjedočanstva života od nastanka do nestankaâ€. Ta planina je Vaš i fizički i duhovni prostor?
– Da, već desetak godina Velebit mi je, kako ste spomenuli, i fizički prostor, a duhovno zapravo moj cijeli život. Privlačio me od malena i odredio mi način života. Bilo je hrabro, a po mišljenju mnogih mojih znanaca, pomalo i nepromišljeno, u mojim godinama za mjesto življenja odabrati malo selo na Velebitu bez stalne autobusne veze, bez trgovine, ambulante, kioska… i živjeti u daleko surovijoj klimi nego što je to bilo u Gospiću gdje sam živjela do prije desetak godina. Slijedila sam srce, a ono kod mene uvijek ima zadnju „riječ“. Iako je obilazak Velebita za spomenutu knjigu trajao oko petnaest godina intenzivno, a sveukupno i dulje, postoji još jedan jako važan razlog i pregršt manje važnih razloga što me dovelo na Velebit. U pitanju je još jedna moja velika „ljubav“ za koju vjerojatno ne znate. To je Lički planinar, časopis o planinarstvu, o zaštiti prirode, prirodne i kulturne baštine Velebita, a odnedavno su te teme proširene na cijelu Liku. Još „ličke“ teme nisu dovoljno zastupljene, tek su dobile prostor u listu. Već kad sam spomenula Lički planinar, malo ću ga i predstaviti. Izlazi punih dvadeset godina i u njemu sam suradnica od prvog broja (1995.), a posljednjih petnaest godina sam njegova urednica. Do sada je u tom malom listiću B5 formata otisnuto ukupnno oko 2.500 stranica o Velebitu ilustriranih s oko 2.700 fotografija u boji, osim prvih desetak brojeva koje su bile crno-bijele. Teme velebitske; planinarski putovi, domovi, izleti, flora, fauna, geologija, zaštita svega na Velebitu, od biljaka, životinja, ugroženih staništa, lokava…