ARHEOLOŠKI MUZEJ U ZAGREBU (Pripremila: Dubravka Vidak)

Pismo – NAJZNAČAJNIJI IZUM ČOVJEČANSTVA

U Arheološkom muzeju u Zagrebu, do 15. ožujka 2017., otvorena je izložba POST SCRIPTUM / Povijest i značenje umijeća pisanja / History and Meaning of the Art of Writing.
Cilj ove izložbe Arheološkoga muzeja, koji u svojim zbirkama čuva puno povijesnih zapisa od starog do srednjeg vijeka, jest povezati razvoj ljudske svijesti kroz spektar razvoja umijeća pisanja na raznim stranama svijeta, te tehnike i metode pisanja. Ona je kratak pogled na nepreglednu tematiku starih pisama i onih koja su još uvijek u uporabi, od egipatskih hijeroglifa, klinastih pisama do pisama Bliskog i Dalekoga istoka i onih čije značenje nismo uspjeli odgonetnuti, pa sve do suvremenog doba i strojnog pisanja. Svako od njih ima svoju priču o nastanku, svoje metode pisanja i svoju estetiku. I svako od njih svjedoči o iznimnim ljudima koji su svoje znanje, ideje, maštu, stihove i povijesna svjedočanstva prenosili drugima, katkad prostorno i vremenski vrlo udaljenim čitateljima. Znamo da današnje poruke s naših uređaja putuju u sekundama internetom u udaljene zakutke planeta Zemlje, no prisjetimo se i onih ljudi koji nam svoje riječi šalju iz faraonskog Egipta, stare Grčke ili drevne Kine i Indije i koje razumijevamo zahvaljujući još uvijek najmoćnijem aparatu kojim ljudi raspolažu – ljudskome umu.

Pismo je u civilizacijskome smislu naj­značajniji izum čovječanstva, pa je i razumljivo da na temelju njegove po­jave dijelimo prapovijest od povijesti. Opće je poznato da je nastanak pisma izravno povezan s nastankom prvih civilizaci­ja i početcima života u naseljima poput gradova Mezopotamije i Egipta, dakle na mjestima na kojima je pojava pismenosti u evoluciji čovje­čanstva upravo i započela. Znak, pojam i riječ, međutim, bez ikakve sumnje bili su asocijativni već i za ljude kamenoga doba. Značenje pojedi­noga simbola već je tada bilo primitivni oblik komunikacije, i to ne bitno različit od onoga kakav poznajemo danas. Crteži špiljskih ljudi i jednostavni znakovi koji se javljaju na njihovim alatkama ne ostavljaju mjesta sumnji da se već tada nešto bilježilo i zapisivalo, ma koliko ti po­stupci još uvijek bili primitivni i jednostavni. Je li čovjek prvo bilježio svoje misli na kamenu ili na kostima, ne znamo točno. Jedan od zabav­nih odgovora na to dao je poznati član skupine Monty Pyton, povjesničar Terry Jones, u svojem sjajnom dokumentarcu The Story of Number One, ustvrdivši da su bez sumnje ljudi u pretpo­vijesti pokušali bilježiti neke količine poput pli­jena, ulovljenih životinja, nadvladanih neprija­telja i slično, crtama na predmetima, te je tako, kaže Jones, neminovno nastao broj jedan koji predstavlja svaka crta urezana na kost, drvo ili kamen. Je li broj jedan uistinu bio prvi znak ili su to bili simboli koji su na idolima kamenog doba označavali pojmove ili imena ranih bo­žanstava vjerojatno nikad ne ćemo saznati. No pouzdano znamo da je razvoj inteligencije već tada vodio prema pojavi koju nazivamo pisa­njem, a čitav proces do onoga što danas jesmo.