Pernara je izmislio mainstream
Politički mainstream koji nije uspijevao rješavati životne probleme svojih građana već je umjesto toga postao sam sebi svrha i ogrezao u korupciju, doveo je i dovodi populiste na vlast ili blizu vlasti. Dok god glavne političke elite ne budu birale kompetentne ljude i dok ne demokratiziraju vlastite stranke, raznorazni pernari će uvijek imati svoje mjesto pod svjetlima političke pozornice.
Nije hrvatski problem Ivan Pernar koji je ovih dana svojim egzibicijama okupirao medijski prostor. Uostalom Pernar je nastao kao posljedica onoga što se u posljednjih petnaestak, pa i koju godinu više u Hrvatskoj događa. Potpuna trivijalizacija društva, politike, života. Kad se sve pomiješa s teškom gospodarskom situacijom, iznimnim siromaštvom u državi i korumpiranim političkim elitama, dobije se situacija kao stvorena za raznorazne pernare koji osim incidenta nemaju što ponuditi javnosti. Tako i ovaj aktualni traži sve moguće načine da bude u središtu pozornosti. A kad već ne može ponuditi kvalitetan rad, onda može skandale. Savršeno za nekoga tko teži biti politička starleta.
No, nije svoju pozornicu Pernar slučajno odabrao, kao što ni publiku ne bira slučajno. Uostalom sve ono što je Pernar radio bilo je proračunato. Želio se baviti politikom, no kako je – unatoč činjenici da potječe iz obitelji intelektualaca – slabijeg obrazovanja nije za javno djelovanje i svjetla pozornice najprije se našao na takozvanim facebook prosvjedima na koja je dolazio samo zato da bude priveden. To je išlo toliko daleko da se nakon nekog vremena hvalio brojem privođenja onako kako se netko diči radnim uspjesima ili zavidnim obrazovanjem. Sljedeći poligon su bile deložacije. U društvu koje je potpuno razočarano politikama koje su vodile dotadašnje vlade i vladajuće stranke i među osiromašenim srednjim slojem, poprilično otrcani demagoški Pernarovi javni istupi bili su dovoljni da ga praktički iz policijske marice lansiraju ravno u saborske klupe. Da se razumijemo, ni to nije najveća tragedija jer sjedili su u Saboru puno gori od Pernara. I manji domoljubi i veći pozeri, pa i puno korumpiraniji političari. Bilo je i onih koji su svojom retorikom vrlo često bili na rubu ozbiljnog incidenta, a i onih čije su izjave prešle sve granice dobrog ukusa.
No, malotko je uzburkao javnost kao Pernar. Njemu nije dovoljno to da bude sporadično incidentan, već mora svakodnevno proizvoditi skandale i u Saboru i izvan njega. Cilj mu je politiku svesti na potpuni šund i prostaštvo. Zato ne ustaje kad svira himna, zato dobacuje iz saborskih klupa, zato jedva čeka da ga saborska straža izbaci. Pernar, jednostavno, ne zna raditi ništa drugo.