JOJA RICOV (Kali, 25. ožujka 1929. – Zagreb, 23. siječnja 2017.)
Joja Ricov rodio se u Kalima na otoku Ugljanu, 25. ožujka 1929. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, pohađao klasičnu gimnaziju pri Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru (1941.-1943.), odakle je zbog otpora talijanizaciji hrvatskog obalnog područja (pa čak i vlastitog prezimena Ricov u Rizzo!) te jasno izražena rodoljubnog, slobodoumna i antitotalitarističkoga nazora isključen pod optužbom „ateist“ i komunist“, početkom srpnja 1943. Sudionik je hrvatskog otpora, zatočenik u njemačkom konclogoru Musapstan kod Zadra (1944.), po završetku nastavlja i završava realnu gimnaziju u Zadru (1945.-1950.), upisuje se i diplomira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao profesor slavistike (1959.). U srednjoškolskom razdoblju bavi se kiparstvom i glumom (Hrvatsko narodno kazalište u Zadru), u studentskom razdoblju i po dokočanju studija posvećuje se nadasve književnosti i prevoditeljskom radu, povremeno intenzivnije i likovnoj kritici („Čovjek i prostor“ 1954.-1955., „D’ ArsAgency“ 1963.-1967., itd.). Dana 17. srpnja 1959., neposredno po povratku s III. festivala jugoslavenske poezije na autocesti „Bratstvo i jedinstvo“ (relacija Beograd – Ohrid) uhićen je i zasužnjen (Savska cesta 60) u Zagrebu, odakle je 26. studenoga 1959., bez procesa i presude izgnan u dvogodišnje zatočeništvo na otok Grgur. Na peticijsku intervenciju književnika Salvatorea Quasimoda, talijanskog nobelovca, kod predsjednika SFRJ, osobnim nalogom Josipa Broza Tita 19. travnja 1961. pušten iz zatvora. Bio je umjetnički konzulent kazališne institucije „Il Trebbo – centro di lavoro teatrale“ u Milanu. Od 1. prosinca 1963. do 16. travnja 1967. dopisni je urednik „D’ Ars Agencya“, milanskoga, časopisa za suvremenu umjetnost s rubrikom „Lettera dalla Jugoslavia“.