Utakmica stoljeća
Najveću nogometnu utakmicu svih vremena
u Zagrebu igrali su 18. veljače 1944. Građanski i Nagyvarad (1:0)
Palim svijeću. Visoku, uspravnu. U trobojnici Hrvata. Ne samo jedanaestorici, njih. Ni onih, dvadeset tisuća ljudi, zbijenih jedan do drugoga, u tri poslijepodne, na Concordijinom igralištu, ni pustim ulicama jer se igra utakmica stoljeća. Da, palim ju, visokog fitilja, za sva vremena, samom događaju. Igraju Građanski i NAC. IIi, kako smo, kao dječaci, gotovo šaptali, NAK. Punim prezimenom: Nagyvarad. Prvak Madžarske. Iz Transvala. Iz Erdelja. A Erdelj je, još i sedamnaestom stoljeću, imao memorandum o vjerskoj toleranciji. Prekrasni, Veliki Varadin. Tada u Hungariji. Prije i – sada, u Rumunjskoj. Najbolji Hrvati, najbolji Madžari. Utakmica koja će ostati. Najbolja, svih vremena. Igrana u Zagrebu. Glavnom gradu, tada, Nezavisne Države Hrvatske.
Bio sam na toj utakmici. U zimskom kaputu, koji mi je sašila moja mati, u visokim cipelama jednog njemačkog feldvebla, koji je delal s tatom na željeznici i dolazio u našu kuću. Dar. I stajao, tamo na istoku, ovog puta, na jugu tog istog istoka. U vodi, u blatu, u snijegu koji je gubio dah, jednog popodneva veljače. Točno, 18., teške, ratne 1944. Nisam u školi. Ne markiram. Jer imam tatinu privolu: “Sine, ne moraš u školu, Građanski ne igra baš svaki dan. Takvu utakmicu.†Imam čak i ulaznicu. Sto kuna. Ali, tolika je gužva… Tata je na drugom kraju. Ja sam tu, u masi, na njezinim teškim krilima. Doslovce, lebdim. Noge mi ne dotiču taj “vužganac†od balatona. Rekord. Nikad toliko. Dvadeset tisuća duša! Tučena je, brojem posjete, i ona slavna Zamorina i Hitrecova utakmica, tu na ovom istom mjestu, prva noćna, u slobodnom kraljevskom gradu – tridesetprve. Krovovi trokatnica u Kranjčevićevoj, krcati su hrabrim znatiželjnicima. Moj je stric, redarstvenik, na dužnosti, pod kacigom. No, ni on ne može tu, ništa. Svjetina me nosi. Ja sam opijen. Građanski. Tog trenutka, znam samo jedno ime na ovom svijetu: Purgeri. Prvak Hrvatske. Prije tri dana već je opalio taj, uistinu, silnu NAK. 2:0.