Modernističko tematiziranje
svetoga Vlaha u maniri kolorističkog ekspresionizma
Posebnost likovnog stvaralaštva Josipa Ivanovića u obradbi sakralnih tema prepoznaje se u stvaranju osobnog odnosa prema tradiciji, ali i prema vremenu i prostoru u kojem živi stvarajući djela modernog i vibrantnog likovnog senzibiliteta kroz koja asimilira vlastiti izraz autentičnog likovnog diskursa u maniri slikarstva koje se stvara u Dubrovniku.
Festa svetoga Vlaha bila je i ostala najsvečaniji i najuzvišeniji dan u slojevitoj dubrovačkoj prošlosti kada Dubrovčani slave i mole svoga Parca, ufajući se u njegov zagovor. I ove se godine po 1045. put s dostojanstvom proslavio dan dubrovačkog nebeskog zaštitnika koji je postao jedan od najčešćih sakralnih prikaza u vizualnoj kulturi Dubrovnika. Gotovo nijedan dubrovački umjetnik nije preskočio tematizirati svetoga Vlaha.
Josip Ivanović ne samo da u tome nije iznimka, već je dubrovački Parac pronašao svoje mjesto u njegovom kiparskom i slikarskom stvaralaštvu. Ivanović je majstor u modernističkom tematiziranju svetoga Vlaha stvarajući djela u maniri kolorističkog ekspresionizma koja nose odlike suvremenog slikarstva u kontekstu dubrovačkog likovnog kruga evocirajući energični kolorizam, redukciju forme te otvorene i slobodne poteze kistom. Tim se ciklusom Josip Ivanović potvrdio kao umjetnik koji teži simplifikaciji prisutnoj u kompozicijama i formacijama ljudskog lika, a koju iznalazi u jednostavnim, nepravilnim figurama u maniri apstrahirajuće, minimalističke stilizacije. I bez narativnog, odnosno realističkog opisa promatrač na njegovim djelima prepoznaje lik svetoga Vlaha koji se već stoljećima „ugnijezdio“ na platnima dubrovačkih slikara. Od forme ostala je ovalna kontura sa šiljastim vrhom koji u ikonografskom smislu predstavlja mitru uz koju su biskupski štap i model