Od Čička do Keleminca
Već u ljeto 1991., KOS je u Hrvatskoj kao dio specijalnog rata provodio akcije Opera i Labrador. Te su akcije imale za cilj kompromitirati Hrvatsku kao fašističku (ustašku) zemlju u kojoj se ne poštuju ljudska prava, a sve da ne bi došlo do međunarodnog priznanja Hrvatske.
Davne 1990., u trenutku kada je Hrvatska brojila prve žrtve velikosrpske agresije, Ivan Zvonimir Čičak je, zajedno s još nekoliko drugova, u Širokom Brijegu pred televizijskim kamerama i fotoaparatima postrojio dvadesetak golobradih mladića u crnim majicama i proglasio ih prvim hrvatskim domoljubnim odredom. Snimke tih „crnokošuljaša“ su ubrzo obišle svijet. Najprije su objavljene u Slobodnom tjedniku (5. rujna 1990.), a već sutradan u beogradskoj je Politici objavljen tekst s naslovom Novi crnokošuljaši u stroju. Ubrzo su te slike prenijeli brojni drugi (pa i europski) mediji što je bilo dovoljno da se suosjeća sa Srbima u Hrvatskoj koji su, eto, izloženi nekakvim ustaškim udarcima pa je onda valjda u redu da se i brane kako god znaju i umiju. Zato je vrlo brzo nakon širokobriješkog postrojavanja došlo do organiziranja dragovoljačkih odreda u Srbiji. Vuk Drašković, Mirko Jović i Vojislav Šešelj javno su govorili da moraju pomoći ugroženom srpstvu u Hrvatskoj. Hrvatska je vrlo brzo nakon toga bila izložena brutalnoj agresiji i velikosrpskom divljaštvu, a Čičak je nakon toga napravio biznis sa zaštitom ljudskih prava u Hrvatskoj. A od toga se, zahvaljujući Georgeu Sorosu i sličnima, kao što je poznato, lijepo moglo živjeti devedesetih u Hrvatskoj. No, to je neka druga priča.
Već u ljeto 1991., KOS je u Hrvatskoj kao dio specijalnog rata provodio akcije Opera i Labrador. Te su akcije imale za cilj kompromitirati Hrvatsku kao fašističku (ustašku) zemlju u kojoj se ne poštuju ljudska prava, a sve da ne bi došlo do međunarodnog priznanja Hrvatske. U tu su svrhu podmetnuli eksploziv u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na Mirogoju. Objavljivali su snimke stradalih Hrvata, branitelja i civila i podmetali kako su to Srbi stradali od brutalnih ustaša. U strane medije puštali su lažne informacije koje su redovito štetile ugledu Hrvatske, ali i objavljivali izmišljotine u cilju da dođe do nezadovoljstva među Hrvatima. Za taj propagandni rat protiv Hrvatske formirana je ekipa u kojoj je bilo oko petnaest novinara, snimatelja, montažera i slično. Mnogi od njih, kao i drugi KOS-ovci, razotkriveni su i povukli su se u Beograd. No, ne i svi. O ustaškim gujama koje pužu po Hrvatskoj moglo se čuti i u izraelskom Knessetu 2012.