Bleiburg kao velika kazališna tema
Ivna Žic „Blei“, praizvedba, Schauspielhaus Wien,
„Blei“ je zahtjevna, ponekad mučna i teška predstava, to je epsko, brehtijansko kazalište koje nas uvlači i protresa svojom snagom a onda nas vraća razumu i intelektu, kritičkom promišljanju tabua, traume koja se ne odnosi samo na Bleiburg
Poznanstvo s mladom hrvatskom dramskom spisateljicom i redateljicom Ivnom Žic, koja stvara u švicarskim, njemačkim i austrijskim kazalištima, omogućilo mi je posredno sudjelovanje u njenom projektu „Blei“ – „Olovo“ i prisustvovanje praizvedbi u Beču. Kako držim da je taj projekt važan za Hrvatsku i njezino propitivanje prošlosti, potrudit ću se u osvrtu na predstavu naznačiti neke njene osnovne vrijednosti. Držim da je prikaz važno početi s opisom ugođaja oko predstave čiju temu (Bleiburg i sve vezano uz taj pojam), po mom mišljenju, zbog važnosti cijelog kompleksa značenja za Hrvatsku i Hrvate trebalo je prvo kazališno uobličiti i uprizoriti u Zagrebu. Zbog toga sam zavidan autorici i austrijskom ansamblu koji se odvažio na taj projekt.
Već me samo kazalište-Schauspielhaus Wien – svojom arhitekturom, ugođajem, repertoarom, publikom, scenskim dispozitivom- podsjetilo na Teatar ITD iz njegovih slavnih dana u kojima sam i ja imao neki mali udjel. Kazalište je smješteno u Porzellangasse, malo izvan Ringa i živog središta grada. U razizemlju je smješteno skromno predvorje, blagajna, i jednostavni klub s malim barom. Budući da smo supruga i ja u kazalište došli malo ranije, mogli smo promotriti prve posjetitelje, uglavnom mlade ljude, studente ili umjetnike vezane uz kazalište i umjetnost, ali i mlade austrijske intelektualce. Među tim mladim ljudima osjećao sam se kao u onim godinama kad je Teatar ITD. bio umjetnička savjest i kazališna avangarda Zagreba i Hrvatske, jednakovrijedan onodobnim europskim i svjetskim kazališnim kretanjima i filozofskim idejama zapadnog svijeta. Grass, Brešan, Handke, H.Muller, Claudel, S.Novak, Stoppard, Shakespeare, Moliere, Camus, Sartre, Krleža, Pirandello, Bourekov lutkarski „Hamlet“ sve se to igralo početkom sedamdesetih u Teatru ITD, istovremeno i ravnopravno s ostatkom svijeta.