Samo Građanski!
Čitavo desetljeće nije gledan, na svjetskoj sceni, takav nogomet, kao onaj, uskršnji u Madridu. Reala i Barcelone. Uz čudesnu poemu Lea Messija. I, golčinu Hrvata Ivana Rakitića. Ovo je priča. Za sva vremena.
Bio sam klasičar. Ne, za dugo. Tri godine. Ali, zagrebačka prva klasična u Križanićevoj, ostaje pojam. Moj. I, tolikih. Kao što to ostaje, ne ću reći za svagda, ali posljednjih deset godina, sigurno, nogometni el clasico španjolskog nogometa. U subotu, pišem ju, 22. travnja. Nogomet, koji će se zbrajati slikom i prilikom, dok je svijeta i vijeka. Bio je, uistinu – klasika. Nogomet je, jednostavno, raširio svoja orlovska krila. Na široko. Pružio je sve. Baš sve, što se s tim loptanjem, može. A, bilo je i visokih časnika, generala, čak i maršala, koji su odbrojavali susrete. Posredno i neposredno. Idem, in media res. Messi i Ronaldo. Argentinac i Portugalac. Messi, šest zlatnih lopti, Roni – četiri! To je gala – predstava. Sama po sebi. Tko tu zaigra, ono svoje, pobjednik je. Ronaldo nije, Messi je čak ostvario i svoj petstoti pogodak za Barsu. Sumnjivci, i ja sam još uvijek taj, digli su sve četiri, u zrak. Leo je najbolji igrač svijeta. I ne samo ovog, klasika. I ovih dana. I, leta Gospodnjih. Zauvijek. Svih vremena. Jer kad on krene, a baš na ovom klasiku, bio je, vidjelo se od početka – na strunama – svojom trzalicom. Zaigrao je ludo. Drsko. Otvoreno. Hrabro. Bez imalo straha. Poput – Malog zelenog. Osvojio je sve. I sva. I loptu. I prostor. Obarao Madrižane poput kegala, na kuglani. Dvije – devetke! Dosta, za senzaciju. Pobjeda, čak u zadnjoj minuti. Bio je, na mjestu, bio je točan. Na svoj način. Uobičajen. Nizak. Brz. Gađao je mrežu. I, pogodio. Navas je bio u zelenom, prezelen da se uhvati u koštac s čudesnim Argentincem. Kad je svoj, nema mu ravna. Digao je Barsu, od mrtvih. Krah u euroligi, iščupao je, na sve četiri, zbijeni bijes. Da, potonulih. Znao sam: njegov je trenutak. Sad ili nikad. I svi su Katalonci, s putovnicom ili bez nje, poletjeli za njim. Još im nije bilo Neymara. Kad je Messi – pravi, ne treba mu nitko. Valjao je sve, što mu je dolazilo pod noge. Udaran, rušen. Ustajao je. Odlučan. Čak i s krvavim zubalom. Tamponiran. Bio je Gran senor. Veliki gospon.