Mladi autori imaju dovoljno mogućnosti za objavu knjiga
Mateja Jurčević (1995.), hrvatska je pjesnikinja. Studentica je komparativne književnosti i kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade Goran za mlade pjesnike 2016. godine
Kada ste se počeli baviti književnošću?
Ovisi što smatrate početkom – slušanje, čitanje, pisanje ili izvođenje. Mnogo je mogućnosti. Kao i većina djece u predškolskoj sam dobi voljela kada bi mi tko ispričao bajku ili pročitao pjesmu, izvukao iz rukava kakvu brojalicu ili zagonetku. Bila sam fascinirana svime što je neobično i zvučno pa sam slijedom te fascinacije neprekidno te iste tekstove učila napamet i ponavljala ih kao mantru. Moje je recitiranje bilo neka vrsta obiteljske zabave i privatnog kazališta za goste. Svoju sam prvu pjesmu sastavila kada mi je bilo šest godina. Čitanje sam tada tek svladala, ali pisati još nisam znala pa sam bila neka vrsta „malog guslara“ koji po zvučnom obrascu svojih prethodnika slaže nove stihove. Kada sam ipak svladala pisanje (uključujući i vještinu oblikovanja i pravilnog usmjeravanja slova e koje me mučilo čitavo jedno polugodište) počelo je moje bavljenje književnošću, u punom smislu te riječi jer su konačno u mojoj svijesti bili svi navedeni aspekti književnosti.
Imate li neke pjesničke uzore u pisanju?
Postoje autori koje izuzetno cijenim i kojima se neprestano vraćam, ali ne nastojim nikoga slijepo slijediti.