Likovno putovanje kroz prošlost, tagediju, cikličnost…
Galerija Aluminij je, u suorganizaciji s Filozofskim i fakultetom PMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, ugostila izniman likovni postav mostarskoga akademskog slikara Marija Šunjića, predstavnika mlađega slikarskog naraštaja BiH, koji je i europsku likovnu kritiku oduševio nedavnom izložbom u talijanskoj Padovi. Riječ je o presjeku njegova posljednja tri ciklusa (Continuum tremens, Terra incognita i Egzodus), odnosno o ukupno 48 djela nastalih u tehnikama akrila i kolaža, i uokvirenih u postav pod imenom Mapa, Brod, Odredište. Mario je Šunjić rođen 1975. u Malschu, Kreis Karlsruhe (Njemačka), da bi slikarstvo, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, diplomirao 2002., u klasi prof. Ante Kajinića, pod čijim je mentorstvom, pri istoj ALU, 2005. i magistrirao na poslijediplomskomu studiju Ars Sacra. Ostvario je devetnaest samostalnih i više od osamdeset skupnih izložba. Dobitnikom je niza nagrada, radovi su mu dijelom stalnih postava Umjetničke galerije BiH i Franjevačke galerije u Širokomu Brijegu, a zastupljeni su i u mnoštvu drugih zbirki u BiH i inozemstvu. Živi i stvara u Mostaru. Donosimo tekst povjesničara umjetnosti Marina Ivanovića, ravnatelja Umjetničke galerije u Dubrovniku, koji godinama prati rad Marija Šunjića.
Potpuno smo podijeljeni u onome što znamo i onome što mislimo da ne znamo. Povijesnoumjetnička hermeneutika kao da se izruguje suvremenim interpretatorima umjetnosti, a ništa manje i samim umjetnicima. Nastojimo shvatiti postoji li najbolja tema, tehnika ili ideja u likovnosti, postoji li put i konačno odredište koji jamče zadovoljstvo odrađenim, postoji li suglasje intrinzičnog i ekstrinzičnog, postoji li Istina o umjetnosti i postoji li postojanje. Potreba za gonetanjem jača je od nemogućnosti spoznaje, a uvjetovanost fizičkog bivanja nameće se duhu. Sve Šunjićeve slike u svim ciklusima nisu ništa osim rovanja, grebanja, lomova, traženja, poništavanja prethodnih uvjerenja i nastojanja da se pronađu i istraže neki drugi obrasci, neki drugi motivi, da se perpetuira kretanje koje simulira životni spiralni hod.
Ova izložba Marija Šunjića objedinjuje tri sukcesivna ciklusa na kojima je počeo raditi još prije nekoliko godina. Započevši s malim kolažima koji su obuhvaćeni nazivom Continuum tremens, razrađivao je ideju pomorskih karata koje, naravno, nemaju praktičnu, faktografsku vrijednost niti daju bilo kakvu uputu, već je njihova tema arhaična vizualnost i duhovno povezivanje s prošlošću; rafiniranost njihove izradbe, estetika akribičnosti i evociranje povijesnih vremena u kojima su smješteni svi herojski mitovi, sve pomorske bitke, sva lutanja po moru i sve potrage – Jazonove, Odisejeve, Kolumbove, Polove – sve je to upisano u kolektivno nesvjesno, u veliki mit o našoj civilizaciji koja uvijek više štuje prošlost nego budućnost.