Hrvatski jezikoslovac i utemeljitelj hrvatske bohemistike
Hrvatsko-češko društvo obilježilo je 31. svibnja 110. godišnjicu rođenja hrvatskog jezikoslovca i utemeljitelja hrvatske bohemistike Ljudevita Jonkea. O njegovu životu i djelu govorio je prof. dr. sc. Ivo Pranjković s Katedre za hrvatski standardni jezik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je istaknuo Jonkeove zasluge u borbi za prava hrvatskog jezika te njegovu ulogu kao predsjednika Matice hrvatske u doba Hrvatskog proljeća, nakon čijeg gušenja je umirovljen i proganjan. «Ljudevit Jonke je smatrao da hrvatski jezik ima svoje povijesne korijene i nacionalne posebnosti koji moraju doći do izražaja u standardizacijskim procesima i jezičnoj politici. Nasuprot načelu Vuka Karadžića Piši kao što čitaš, zastupao je načelo Piši kao što pišu dobri pisci», kazao je Pranjković.
Ljudevit Jonke rodio se 1907. u Karlovcu gdje je završio gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1929. južnoslavenske jezike i književnosti, narodnu povijest, ruski i latinski te doktorirao 1944. tezom Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića. Od 1930. boravio je na specijalističkom studiju iz slavistike i bohemistike na Karlovu sveučilištu u Pragu kod slovenskog slavista Matije Murka. Od 1933. do 1940. bio je profesor hrvatskog jezika u gimnaziji na Sušaku, zatim do 1942. profesor u V. gimnaziji u Zagrebu, a 1942. postaje asistent na Katedri za slavensku filologiju Filozofskog fakulteta. Od 1947. predavao je češki jezik i književnost, a od 1949. i hrvatski jezik. Od 1950. do umirovljenja 1973. bio je voditelj Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik. Bio je gostujući profesor u Slavenskom institutu Sveučilišta u Kölnu (1964/65. i 1973.–1975.).