Petko Vojnić Purčar (1939. – 2017.)
U Petrovaradinu, rodnom gradu bana Jelačića, 7.lipnja u 79. godini preminuo je Petko Vojnić Purčar, vrlo bitna, gotovo stožerna književnička osobnost iz istočnoga “ogranka†hrvatske književnosti koja se piÂsala, i piše se, onkraj Dunava, na potezu od Subotice do Novoga Sada.
Na svijet je došao u Subotici u kojoj se i školovao, u Beogradu je diplomirao svjetsku književnost. Bio je profesor na subotičkoj Pedagoškoj akademiji, televizijski novinar-urednik u Novome Sadu, tri je goÂdine proveo u Parizu na usavršavanju filmske režije. Uređivao je subotičke časopise (Rukovet, Klasje naših ravni), režirao dokumentarne filmove.
Bio je ponad svega literat, pisac (novelist, romanopisac, pjesnik, dramatičar, esejist, scenarist). U književnost je ušao novelističkom knjigom Svetovi i satovi (1967.), a svoj novelistički niz nastavio je knjigama – Prstenovani gavran, Miholjsko ljeto i druge priče, Put u Egipat, Kult kornjače, Prstenovani gavran; drugi dio. U novelističkim je tekstovima fiksirao i projicirao hrvatske koloplete, profile i sudÂbine na prostoru Panonije, posebice one u njegovu bačkom zavičaju.