Krik kamena i tišina sunca (Piše: Tomislav Milohanić)
Pod geslom “Krik kamena i tišina sunca†22. put zaredom uz Badavcu, vrutak koji se spominje u srednjovjekovnom Istarskom razvodu (1275.), znamenitom
povijesnom, pravnom i književnom dokumentu hrvatske pisane riječi i kulture, okupili su se 28. svibnja
pisci i pjesnici koji pišu na čakavskom i na standardu hrvatskog književnog jezika
Pod geslom “Krik kamena i tišina sunca†22. put zaredom uz Badavcu, vrutak koji se spominje u srednjovjekovnom Istarskom razvodu (1275.g.), znamenitom povijesnom, pravnom i književnom dokumentu hrvatske pisane riječi i kulture, okupili su se 28. svibnja pisci i pjesnici koji pišu na čakavskom i na standardu hrvatskog književnog jezika. Susret je otvorio Boris Domagoj Biletić, predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, najavivši kako će uz potporu Grada Pule ove godine izaći zbornik 20 Badavci, u kojem će šezdesetak autora, sudionika susreta na Badavci objaviti svoje uratke. Susret je započeo pozdravima domaćina i utemeljitelja susreta Tomislava Milohanića i njegovim stihovima “Di je Badavca†i interpretacijom pjesme “Brbočka†Lucije Milohanić, uz efektno “štenje“ Drage Draguzeta ulomaka iz Istarskog razvoda. U ovogodišnjem programu sudjelovali su književnici Andrija Vučemil, Rudolf Ujčić, Milorad Stojević, Vlasta Sušanj-Kapićeva, Marija Ribarić, Mile Pešorda, Daniel Mohorović, Tomislav Milohanić, Natalija Grgorinić, Ognjen Rađen i Avelina Damjanjević-Kovačić.
VIDOŠKA PJESNIČKA NOĆ 2017.
Pjesnička bajka s Radimlje (Piše: Marijana Krmek)
U programu kulturne manifestacije “Stolačko kulturno proljeće 2017.” u organizaciji Matice hrvatske Stolac 31. svibnja 2017. na Radimlji je održana Vidoška pjesnička noć
Kada se u pozitivne i plemenite svrhe ”urote” nebo i zemlja, besmrtnost i smrtnost, čovjek i priroda, stvarno i imaginarno, sanjano i dosanjano… dobijete nešto što se zove Vidoška pjesnička noć!!! Ne znam kako drukčije približiti doživljaj ovogodišnjeg pjesničkog susreta na Radimlji. Po završetku prošlogodišnjeg bila sam sigurna da bolje ne može. A onda Matica hrvatska Stolac ljestvicu digne ne za jednu, dvije ili tri stube, već puno, puno više. Prethodnih godina makar su olujni vjetar, iznenadni pljusak ili najezda komaraca vraćali nazočne iz bajkovitog u stvarno, a ove godine ne bi ni jednog ”smetala”. Tek bi nas povremeno zbog blizine magistralnog puta podsjetilo koje vozilo da smo još na ovome, a ne na nekom drugom svijetu. Ondje smo gdje se umilno prožimaju stihovi i zvuci glazbe urešeni ambijentom stećaka i ljepotom stolačke mladosti u hrvatskoj nošnji ovoga kraja. Lijepo reče voditeljica Tina kako smo svi skupa već kao jedna obitelj u kojoj svatko zna svoj posao, a koji je potpun tek kad se ujedini u jedno te isto htijenje – pokazati da hrvatska pjesnička riječ na Radimlji ima osobitu vrijednost, ona nas hrabri i snaži za budućnost.