DNEVNIK – MARIN IVANOVIĆ, povjesničar umjetnosti, ravnatelj Umjetničke galerije u Dubrovniku

Izložbe, projekti, suradnje kakve Dubrovnik zaslužuje

Ponedjeljak, 12. lipnja

Probudio sam se prepun dojmova sa sinoćnjeg druženja. Jučer sam, naime, sletio u Basel i odmah se zaputio na večeru s njujorškom kustosicom Larom Pan i njenim prijateljem Ricom, belgijskim kolekcionarom umjetnina koji je prije imao veliku diskografsku kuću. Nakon što ju je prodao, počeo je skupljati umjetnine suvremenih autora, a od nabrojanih mi se zavrtilo u glavi. S nama je bio i Wim Delvoye, jedan od najutjecajnijih suvremenih umjetnika čijom se izložbom u Muzeju Tinguely otvara ovogodišnji Art Basel. Predivni vrt Kunsthallea u kojemu je smješten restoran prepun je kolekcionara, umjetnika, kustosa, galerista i ostalih pripadnika svjetskog svijeta umjetnosti; to je „in“ mjesto u Baselu.
Jutro sam proveo u Fondation Beyeler, čarobnom muzeju iznimne arhitekture i još fascinantnije zbirke umjetnina od polovine stoljeća do danas, od Giacomettija i Warhola, do Hirsta i Tillmansa. Oko muzeja je veliki park s restoranom, a upravo rade na projektu izgradnje još jednog izložbenog prostora na susjednoj parceli koju su otkupili. Dok pijem Colu pokraj Calderove skulpture, telefonom dogovaram preuzimanje posljednjih slika za izložbu u petak i detalje oko ugovora za donaciju slika Antona Cetina Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Ostatak dana proveo sam u Kunstmuseumu razgledavajući izložbe Otta Freundlicha, Cézanneovih skitzenbucha i gostujuća remek-djela iz muzeja Prado, nakon čega sam otišao u glavni izložbeni prostor Art Basela na VIP preview izložbe Unlimited. Večer je bila rezervirana za VIP preview izložbe Wima Delvoyea (kod nas ne postoji koncept predotvorenja za probranu publiku zbog činjenice da je i za obično otvorenje teško okupiti ljude), druženje s umjetnicima, kolegama iz drugih muzeja i kolekcionarima. Sljedeće ću godine biti, Deo volente, kustos njegove velike izložbe pa vodim bilješke o ovoj u Tinguelyju.


Utorak, 13. lipnja

S baselskog aerodroma poletio sam jutros, a kući u Dubrovnik došao tek oko 15:30. Cijelo sam vrijeme slagao dojmove, zapisivao imena nekih novih ljudi koje sam upznao, odgovarao na emailove…