Duševna pogača i duhovna palača
Miljenko Stojić: Stopu po stopu, Naklada DHK HB – Matica hrvatska Mostar-Vrgorac, 2016.
I konje ubijaju, zar ne? Naslov je to jednog američkog filma u kojem su glumci bjesomučno trčali ukrug povodom neke društvene igre. Kao konji na gumnu kakvog nemilosrdnog gazde odvajajući zrno od slamnate vlati. Ono što je postigla međugorska Kraljica mira jest upravo prestanak tog gonjanja i naganjivanja. Iako neke naše predaje govore o tom da se momak i djevojka najprije moraju gonjati, čak i ligati skupa prije negoli se ožene i ili udaju. Prežitak je to nesumnjivo davnog doba, ali on živi još i sad. Ono što je postiglo Međugorje jest barem jedan kratak čas u kojem prestaje izgon iz raja. Iako smo svi prognani sinovi Evini, ako se moli u molitvi pozdravnoj – Zdravo kraljice! Salve regina! Budite ovdje – skupa s Aleksom Šantićem i Makom Dizdarom – govori Gospa. Ostajte ovdje! A opet znanost i zdrava pamet nam govore da upravo zbog tog gonjanja i liganja – jesmo na ovom svijetu. Plodite se i množite i napučite lice zemlje! To je razlog što smo u razgovorima o međugorskim vidiocima branili njihovu životnu odluku – da se žene i udaju i djecu rađaju. Vicki je jedinoj malo duže trebalo, a oni ostali svi odreda poženiše se, poudavaše – oplodiše se i razmnožiše… tobožnja pobožnost upravo im je to spočitavala – što nisu otišli u samostane. Zatvorili se. Što su slobodni i što život imaju, u izobilju ga imaju. Iako nisu postali svećenici i časne sestre, mi tvrdimo da je upravo to prava Gospina poruka i želja, a sad dal im se javlja baš u točan sat i danas, neka odluči papa Franjo.