Suosjećanje umjesto krize ljudskosti
Na svjetskoj političkoj sceni u posljednje vrijeme mnogo je događaja koji nas nažalost s razlogom zabrinjavaju te se s pravom pitamo kakve će biti posljedice nezapamćenog nasilja koje se događa pred našim očima i što će se na kraju dogoditi s čovjekom i njegovim ljudskim dostojanstvom
Svjedoci smo u posljednje vrijeme mnogim krizama poput gospodarske i financijske, kojima s vremenom ipak dođe kraj, međutim kriza ljudskosti najteže je „izlječiva“. Među posljedicama stravičnog nasilja zbog kojega mnogi napuštaju svoje domove, zavičaj i domovinu posebno nas zabrinjava sudbina prognane djece. Vidimo dječake i djevojčice još u majčinom naručju, neki drže čvrsto ruku djeda ili bake. Gledamo njihove uplašene i začuđene oči. Svi su zagledani i pitamo se što gledaju i što vide. Stoljećim se trude filozofi, pjesnici, svećenici, kao i tzv. „obični“ ljudi proniknuti u tajnu postojanja i djelovanja zla. I danas mnogi još uvijek tragaju i razmišljaju, nespokojni i nezadovoljni što ne mogu otkriti tajnu zloće u ljudima. Ima i onih, nažalost ne mali broj, koji su za sebe „riješili“ tu tajnu. Jednostavno ne misle, odnosno ne žele misliti. Misle i govore: „Ako su drugi u nevolji, zašto bismo se i mi mučili zbog njihove muke i patnje?“