Slavlje mostarskoga Zrinjskog
Završetak nogometne sezone u Bosni i Hercegovini donio je veliki uspjeh hrvatskim klubovima iz
Hercegovine – Zrinjskom prvenstvo i Širokom Brijegu kup
Da, da… i moj Zrinjski! One, trideset devete, prošlog stoljeća, moj dragi vučitel Dragutin Golub, poučio nas je opernom “Zrinjskomâ€. U boj, u boj…! To, sada, pjevaju i Japanci! Sveučilištarci. Njih – 1000! Ja sam ga darovao mojoj Zdenki, učiteljici. A, ona, zapjevala s djecom… Nezaboravno. A te godine, pa nadalje, do one kobne “četrdesetpeteâ€, za postojanja prve Nezavisne Države Hrvatske,u hrvatskoj nogometnoj ligi, igrao je Zrinjski. Iz Mostara. Kao klinci, s “velikimaâ€, jurili smo na purgersko ili Concordijino: igra Zrinjski. To ostaje, forever. Nova era, zbrisala je i Građanski, pa je zbrisala i – Zrinjski! Domovinskim ratom, koji je raširio svoja ticala i na kršnu Hercegovinu, koja, naglašeno, diše hrvatski – Zrinjski je opet na sceni. A, od devedeset druge, ostvarenjem federacije BiH, on postaje jedan od čimbenika nogometa na tom području. A kaj više, mili moji. Zrinjski je pet puta prvak BiH. Uvijek je, na toj tvrdoj siki, koju dere sunce dugih ljeta, do kostiju, bilo je silnih nadarenika. A taj Zrinjski, s početka, imao je jednog klasnog nogometaša. Hrvića. Lea. Toliko moćnog, da ga je htio i Građanski. Kad su dolazili u Zagreb, uvijek sam se bojao da ih ovi – naši purgeri – bilo kojih farbi, ne “nakantajuâ€. A bilo je i toga. Jasno, i uz suze nas, rođenih Zagrepčanaca. I, moje. Bili su obljubljeni. U cijeloj tada Banovini Hrvatskoj, u čijim je granicama bila čitava Hercegovina, Bačka iz Subotice, klub bačkih Hrvata, po nekima i prvi hrvatski nogometni klub, osnovan još – 1901., HAŠK tek – 1903.! U njih je hrvatstvo trajalo i bilo toliko silno, i po “kom-oslobođenjuâ€. Ovo treba znati i ponavljati. Svakodnevno. Prvi hrvatski Građanski športski klub iz Zagreba je ukinut, opljačkan, razjuren, uništen. Logori, zatvori. Odbjegom u Beograd, spašavanje života.