Od debitanskih uradaka do Vrdoljakove retrospektive
Ovogodišnji Pulski filmski festival održava se od 15. do 22. srpnja; najavljen je bogat Hrvatski program i retrospektiva filmova Antuna Vrdoljaka, no uz pohvale javljaju se i ostaju stanovite dvojbe
Novi-stari umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala Zlatko Vidačković na prvom javnom predstavljanju ovogodišnje 64. Pule ponovio je više puta da je ovo “dosad najbogatiji Hrvatski programâ€, te da je riječ o jednom od programski najbogatijih festivalskih izdanja u povijesti Hrvatske, što čine hrvatski filmovi i manjinske koprodukcije, te izrazio zadovoljstvo velikim brojem prijavljenih hrvatskih filmova. Drugim riječima, ovakva najava o šesnaest hrvatskih filmova i jedanaest koprodukcija, od čega je trinaest hrvatskih filmova i šest koprodukcija u konkurenciji za Zlatne Arene – riječ je o dugometražnim igranima – morala bi svakoga oboriti s nogu, ali kada malo bolje pogledamo što će se od svega toga moći ugurati u Arenu – mjesto koje je jedino mjerodavno za svekoliki dojam od ponuda i želja – stvar za neke izgleda malo manje euforična.
Svega podosta
Dakle, u žarištu javnosti je ono što se događa u Areni, a ona je usprkos stalnom inzistiranju na nacionalnom identitetu Festivala postala zapravo kompromis kompromisa. Jer, uz najavljene i očekivane hrvatske premijere, poput naslova: “Agape†Branka Schmidta; “Mrtve ribe†Kristijana Milića; “Kratki izlet†Igora Bezinovića; “Fuck off I love you†Anđela Jurkasa; “Dom†Darija Pleića – koji se u međuvremenu negdje zagubio; “Lavine†Stanislava Tomića, koji će otvoriti 64. Pulu, sljedeći filmovi najavljeni su kao pulske premijere: “Zbog tebe†skupine autora, Jurkasa, Korovljeva i Klarića; “Goran†Nevija Marasovića i “Ne gledaj mi u pijat†Hane Jušić. Naravno, radi se o filmovima koji su već viđeni i odgledani, ali ne u pulskom kinu Valli, što je dobro za publiku, ali ne i za kritiku koja će te dane odmarati jer nema o čemu pisati.