U Galeriji “Stećak†u Kleku izložbu Argonauti akad. slikara Lukše Peka 5. srpnja otvorio je povjesničar umjetnosti i ravnatelj Umjetničke galerije u Dubrovniku Marin Ivanović te voditelj Galerije Stjepan Šešelj te predsjednik Općinskog vijeća Slivno Draženko Čović u glazbenom dijelu programa nastupila je ženska klapa Arija iz Opuzena. Izložba se može razgledati u večernjim satima (od 19 do 22 sata) do 30. srpnja
Argonauti – plovidba prema nepoznatom sebi (Piše: Marin Ivanović)
Danas kada svaki mobitel ima sustav za globalno pozicioniranje, teško je shvatiti da antički znanstvenici nisu shvaćali svijet u kojem su živjeli niti na razini prostog oka. Prvi rimski geograf Pomponije Mela pisao je o dvjema nastanjivim zonama – Sjeveru i Jugu koji su jedan od drugoga odvojeni nepodnošljivom ekvatorskom vrućinom koju niti jedan čovjek ne može proći, a Platonova riječ antipodes (grč. ἀντίποδες) u latinskom je jeziku promijenila značenje od onih koji su „ispod nogu“, do onih koji „imaju nogu nasuprot“ pa srednjovjekovni crteži prikazuju ljude s druge strane zemaljske kugle s nogama koje im rastu iz ramena. Sveti Augustin izričito odbacuje bilo kakvu mogućnost da na drugoj strani Zemlje (dakle, u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, Oceaniji) žive ljudi. Čovjek je uvijek nastojao otkriti više, istražiti nepoznato i ići dalje, kao da je povezan s tom nepoznatom zemljom na način da ju je obvezan tražiti.
Pekova Nepoznata zemlja, čiji je dio podciklus Argonauti – plovidba, u svome latinskom nazivu nosi arhaičnost antičkih krnjih pretpostavka o svijetu, a one, baš zbog toga što su neutemeljene, pružaju širok prostor nagađanjima i maštarijama. S obzirom na zasićenu plamenu gamu žutih i crvenih tonova, te tamnih modrih valera, možda je naznačio upravo prostor nepodnošljive ekvatorske vrućine u kojemu nijednom čovjeku nije dato živjeti. Niti nema figura na slikama ovog negostoljubivog kraja šiljatih i izlomljenih formi.
Svjetlilica od Kleka (Piše: Ljubo Krmek)
Teška vremena po hrvatski narod! Nakon dobro poznatih komunističkih izgona, kad su ciljano neistomišljenicima u ruke gurali pasoše, sad su na snazi slobodni nesputani odlasci (bez putovnice) samo s osobnom iskaznicom. Napredak, nema što! Poruka je jasna: Hrvati, možete slobodno uzeti putovnicu u državi u kojoj se skrasite, u kojoj mognete zaraditi za kruh svagdanji. Bilanca: broj nezaposlenih u RH nikad manji! Rekao bi, tko ne zna, cijela se Hrvatska zaposlila. No, međutim, stvarnost je bitno drukčija. Hrvatska mladost je prepolovljena. Sa svakim novim jutrom, netko nedostaje. Njemačka, Austrija, Irska, Švicarska… to su odredišta…
„Bogu hvala dobro smo! Zaposlio sam se u jednoj tvornici perja. Vlasnik prima samo katolike. Kad čuh kolika je plaća, odmah sam se svojski prihvatio posla. Vlasnik me je promatrao nekoliko mjeseci, a onda me je pozvao na razgovor. Ponudio mi je da mu održavam cijelu okućnicu uz dodatnu plaću. Ne trebaš bit podoban; ne trebaš se obazirati tko će te ugledati s kim piješ kavu; ne trebaš pripadati stranci za koju navija vlasnik… u obitelj mi se vratio izgubljeni osmijeh i ozarena lica…sretni smo… samo Bože zdravlja! Jedino mi malo nedostaje dom, ali kad se sjetim iz kakve potrebe odoh, prevrnem!“ govori mi znanac Vlado.