Nepomirljiva mržnja
Analitičari taj „novi“ pokret dovode u vezu s anarhističkim pokretima u 19-tom stoljeću, a i sa socijalizmom i komunizmom. Prošlih godina u Njemačkoj se o lijevim neredima i paljenjima u njemačkim gradovima nije puno govorilo. Govorilo se najviše o desnom ekstremističkom nasilju. O ljevičarskim ekstremistima nije bilo zgodno previše govoriti, jer da su „ljevičari“ dobri ljudi. Nakon Hamburga stvar se počela mijenjati
Nasilnici koji su povodom konferencije G20 u Hamburgu ozlijedili oko petsto redarstvenika, zapalili mnoštvo automobila, uništili trgovine i porazbijali izloge, postigli su uspjeh – potvrđuju komentatori. Njemački političari svih stranaka predbacuju jedni drugima tko je kriv za ulične borbe. Mnogi su tražili ostavku hamburškog gradonačelnika, socijaldemokrata Olafa Scholza. Odbio je ostavku, ali se ispričao građanima Hamburga i njemačkom narodu. Doista, teško je zamisliti da bi on mogao biti krivac za sve ono što se događalo u danima konferencije G20. Ako je on kriv, onda je isto tako kriva i kancelarica Merkel, koja je pozvala svjetsku političku „elitu“ u grad „lijevih ekstremista“ .Čini se da imaju pravo oni koji tvrde da će taj događaj biti velika tema do parlamentarnih izbora. Prema istraživanju instituta Emmid za tjednik „Bild am Soenntag“ (br.29), nakon nereda u Hamburgu socijaldemokrati gube mjerodavnost u pitanjima nacionalne sigurnosti. Istraživanje tog instituta pokazuje da 36 posto njemačkih građana smatra da Kršćansko-demokratska unija ima najveću kompetenciju u pogledu unutarnje sigurnosti države. Socijaldemokratska stranka daleko je iza kršćanskih demokrata. Samo 14 posto građana smatra da su socijaldemokrati mjerodavni za unutarnju sigurnost. Ljevica, Zeleni i Alternativci slabo su prošli u istraživanju javnog mišljenja.
RASKOL NJEMAČKE LJEVICE Njemačka ljevica je u dubokom raskolu. Podjeljena je više-manje na dva bloka: na blok reformatora i na blok radikalnih lijevih ekstremista, koji napadaju globaliste i kapitaliste ratnom tehnikom gradske gerile. Blok reformatora ne traži ukidanje kapitalizma, nego političko poboljšanje sadašnjeg kapitalističkog uređenja.