Umjetnik, hodočasnik duše, kipar i pjesnik
Dogodile se dvije dojmljive izložbe Krune Bošnjaka u Zagrebu i Splitu pod nazivom „Lice milosrđa“. Zapravo, ova splitska održava se u Palači Skočibučić- Lukaris na Peristilu sve do 20. kolovoza 2017. Ujedno je „Lovrećki libar“ broj 17 posvetio znatan prostor zagrebačkoj izložbi koja se održala krajem 2016. u organizaciji Pastoralnog instituta Zagrebačke nadbiskupije. Časopis Društva Lovrećana u Zagrebu obilježio je i 80. rođendan Krune Bošnjaka. Tim povodom objavljeni su brojni osvrti na djelo Krune Bošnjaka, koji je rođen je 4. listopada 1936. u Lovreću kraj Imotskog. Premda je kipario različite motive, većina se osvrta referira na spomenutu izložbu i autorov sakralni opus.
Kruno Bošnjak je od 1954. trajno Zagrepčanin, od kada je uz brojne peripetije, neumjetničke naravi, upisao Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, te Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon koje je 1968. polazio Majstorsku radionicu Frane Kršinića, a odmah 1969. postao profesor kiparstva na istoj Akademiji, gdje je radio do 2000.
Već kratki i brzi pogled na Bošnjakove radove odaju vrsnog poznavatelja metjea. Različiti materijali i materije podrazumijevaju različitu obradbu i modelaciju, što od autora zahtjeva poštivanje njihove prirodne datosti. Nije isto modelirati u glini ili kipariti u kamenu, a sasvim je drugo crtati. Skice se, i kiparski zapisi, razlikuju od monumenata koji stoje u crkvama ili krajolicima s kojima se trebaju stopiti u skladan odnos. Razmišljanje u tri dimenzije nije isto, onom za dvije. Hoću reći, da Kruno Bošnjak osluškuje i osjeća materiju, s kojom zajedno, postižu iluziju stvarnog, životnog, pokretljivog izazivajući, ovisno o temi, vrlo sugestivne reakcije kod publike. Ali, ono što obuhvaća sve radove Krune Bošnjaka, bili oni dio intimnih zapisa, ili vrlo konkretne simbolike, i reprezentativnosti, to je fini osjećaj za proporcije, prostor, volumen, za svjetlo koje podredređuje iluziji pokreta, života. A sva ta mekoća, živost i dinamika mora nadoći iznutra, iz kipa, ni iz čega, iz krute i hladne materije. Krute i hladne, tako dugo, dok ih kipar ne preoblikuje o svoj zamišljeni oblik. Ta voluminozna pokrenutost kojom Bošnjak po svom talentu, mjeri i temperamentu, stvara napetost i plastičnost figura, pripada onom magičnom trenutku finalizacije, kojeg, mi gledatelji post-festum, nakon stvaranja, više nismo ni svjesni, već primamo autorovu iluziju kao prirodnu.