Mladi hrvatski glazbenici oduševljavaju
DVA KONCERTA BILA SU PRIGODA ZA PREDSTAVLJANJE HRVATSKIH GLAZBENIKA MLAĐEG NARAŠTAJA, ONIH KOJI VRLO SUVERENO OSVAJAJU SVOJE MJESTO NA KONCERTANTNOME NEBU I IZVAN DOMOVINE. S ONIM LOVRE MARUŠIĆA POČINJEMO PRILOG O NIZU VRSNIH KONCERATA NA OSORSKIM GLAZBENIM VEČERIMA
Pijanist Lovre Marušić (Omiš, 1992.) nastupio je u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije 8. kolovoza, a 10. kolovoza, u istom su akustički iznimno pogodnom prostoru nekadašanje osorske katedrale, kada je drevni gradić imao mnogo brojnije stanovništvo, svirao je Riječki klavirski trio u sastavu Krunoslav Marić, violina, Vid Veljak, violončelo i Filip Fak, klavir; s kolegama je nastupila i sopranistica Klasja Modrušan. Mladi pijanist Lovre Marušić daroviti je hrvatski glazbenik o kojemu će se zasigurno još mnogo i često govoriti i za mnoge će buduće slušatelje biti posebni užitak slušati njegovo muziciranje. Iz rodnog Omiša u kojemu je dobio prvu glazbenu poduku otišao je još u dječačkoj dobi na poziv ruske pijanistice Natalije Troull 2006. u Moskvu i bio polaznik Centralne muzičke škole pri Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski. Taj biografski podatak podsjeća na početke danas međunarodno uglednog Ive Pogorelića. Lovre je u Moskvi nakon pet godina, dakle 2011., završio školovanje i nastavio studij u razredu Rubena Dalibaltayana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu da bi nastavio i diplomirao u razredu Ljubomira Gašparovića ove 2017. Slijedi nabrajanje brojnih osvojenih, uglavnom prvih nagrada na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, dakle podatci o vrlo brzom usponu i prepoznavanju njegove osobite darovitosti od brojnih hrvatskih i stranih pijanističkih autoriteta. Kada je pak riječ o susretu s publikom, pokazuje Lovre Marušić odlike nadasve smirenog mladoga glazbenika koji sjeda za klavir, uzima si vrijeme za koncentraciju. a kada počinje svirati, otvaraju se svjetovi krajnje dojmljivo, štoviše dirljivo nadahnutog pijanističkog umijeća. Naime, u Lovre Marušića nema nikakvog vanjskog efekta, nema niti truna nekog „afektiranja“; on slušatelja unutarnjom snagom muzikalnosti uvodi u glazbene sadržaje svakog odabranog djela kao u tajnovite labirinte u kojima se susreću osjećajni svjetovi skladatelja čiju skladbu upravo slušamo. Upravo zbog toga je Lovrina interpretacija 14. sonate za klavir u cis-molu, op. 27, br. 2, Quasi una fantasia, poznate još pod nazivom „Mjesečeva sonata“, odzvučala kao profinjeno tkanje suptilnih dinamičkih nijansa i isticanja glazbenih misli-vodilja na način pripovjedanja priče… o mjesečini ili o ljubavi… potpuno svejedno, ali pouzdano emocionalno vrlo uživljeno.
Kako su ovogodišnje Osorske glazbene večeri posvećene ocu Ivanu i sinu Željku Brkanoviću, izveo je Lovre Marušić, a note mu je okretao njegov sada već bivši profesor Ljubomir Gašparović, Četiri preludija za klavir Željka Brkanovića, čiji ćemo 80. rođendan proslaviti u prosincu. Preludiji datiraju iz 1992. i 1993., nose naslove Dodekafonski preludij, Crno-bijeli preludij, Akordički preludij i Uski preludij hoće biti široki, bili su skladani za 20. izdanje OGV-a i u Osoru ih je 18. srpnja 1995. praizveo ugledni doajen hrvatskog pijanizma Vladimir Krpan.