Hrvatskoj javnosti, Katoličkoj Crkvi i crkvenim glasilima, Slobodnoj Dalmaciji
Knjiga, kako ga najavljuju: vrsnog hrvatskog politologa, novinara i publicista Darka Hudelista, pod nazivom “Rim, a ne Beogradâ€, predstavlja se i pomopozno najavljuje. Podnaslov joj je: “Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslavijiâ€. Neki to opsežno “novinarsko istraživanje†na preko osam stotina stranica nazivaju remek-djelom, k tome historiografskim. Još se predstavljanje usklađuje s proslavom Jelenine godine ispred crkve Gospe od Otoka? Koliko je organizatora pročitalo tu knjigu i koliko znaju o autoru? Da, pisao je biografiju dr. Franje Tuđmana, ali uvijek smo se pitali zašto baš on? Otkad je novinar biograf postao stručnjakom za crkvena pitanja i historiografom? Njegova su specijalnost dugi razgovori i psihoanalize s Dobricom Ćosićem, s kojim se jako duhovno zbližio, do neprepoznatljivosti i zajedničkih suicidalnih sklonosti, o čemu sam piše u nedavnom razgovoru koji je dao jednim dnevnim novinama. Čitatelji koji misle svojom glavom i koji su u stanju analizirati bilo kakvo jednostavno štivo i staviti ga u kontekst shvatit će da se ovdje radi o garniranju hrvatske povijesti i povijesti Katoličke Crkve velikosrpskom propagandom, a to radi čovjek kojemu je to desetljećima i posao. Zato je ubacio i pričicu o obraćenju. Na katoličanstvo, dakako. U stilu: ujutro sam se probudio kao katolik. Ne znam što mi bi. Na kraju oni koji preporučuju knjigu savjetuju: obvezno pročitati! Svakako, samo treba uključiti i sive stanice pritom! Očekujemo pametne i stručne kritike te knjige, ali u kontekstu druženja i posljedica koje su one imale na autorovu svijest! Jer čovjek piše: “Istraživao sam na Googleu koji bi bio najbolji način za samoubojstvo. Budući da sam neplivač, izabrao sam utapanje i u mašti sam fiksirao jedno zabačeno mjesto na Jarunu.†Ali, ni Google mu nije pomogao, jer je i to kopirao od Dobrice. A kako se Dobrica nije ubio, nije ni on! A i doma je imao svoj krug pa je još 2005. njegov tadašnji urednik u Profilu Velimir Visković naručio projekt “Raspad Jugoslavijeâ€, što je on ozbiljno shvatio i nastanio se u Beogradu, te tamo ostao istraživati do lipnja 2011. Građe je prikupio gomilu pa se negdje 2012. na 2013. izdvojiio taj samostalan projekt koji je naslovio “Rim, a ne Beogradâ€. Uslijedit će “Između očaja i Krista†a njezina će tema biti sukob Hrvata i Srba ili Srba i Hrvata. Njemu je to svjedno, jer se radi o sukobu? Sukobu? Nadalje o njegovoj novopečenoj vjeri, kao da je to jutarnji toast: kako je čovjek u tom razgovoru sam rekao da baš nije blizak Crkvi: “Smatrao sam se agnostikom, a kao i svi agnostici, bio sam zapravo ateist. Imao sam ateistički odgoj jer mi je tata bio društvenopolitički radnik. Inače, po mami potječem iz svećeničke obitelji… kršten sam djelomice potajno…†No, čovjeku je pomogao njegov tadašnji šef Ninoslav Pavić, oslobodivši ga pisanja za Globus, jer da se nije razbolio zbog kredita nego zbog knjige o hrvatsko-srpskim odnostima. Ima tu puno zanimljivosti… No, da stručnjak za velikosrpsku propagandu piše o povijesti Katoličke Crkve i da se njegova knjiga predstavlja na svetkovine… Što je to? Čita li itko? Što rade ljudi u odnosima s javnošću Katoličke Crkve? Povjesničari? Netko? Za ljude takvog profila se obično zdravorazumski jednostavno ustvrdi što je njihovo pravo zanimanje kao tzv. istraživačkih novinara, pogotovo u Beogradu pa… Nije teško. Razmislite!
Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova, DORH-u, novinarima, hrvatskoj kulturnoj javnosti
RTL televiziji u Hrvatskoj
Ministarstvu kulture Republike Hrvatske