HRVATSKA SE POLITIKA PREVIŠE BAVILA SAMA SOBOM
Biografija
Stručna sprema:
Postdiplomski studij
iz kaznenog prava u Zagrebu
1994. Pravosudni ispit
1990. Državni ispit
1985. Pravni fakultet u Zagrebu
Glazbena škola – odsjek klavir, 6 godina
Osnovna i srednja škola u Osijeku
Sada Odvjetnica
2006. – 2009. Predsjednica Gradskog vijeća grada Velike Gorice
2006. – 2007. Saborska zastupnica
2003. – 2006. Ministrica pravosuđa
Republike Hrvatske
2003. – 2009. Predsjednica
Demokratskog centra (DC-a)
2003. Zastupnica u Saboru Republike
Hrvatske, 2. mandat
2002. – 2003. Član Državnog
odvjetničkog vijeća
2000. Zastupnica u Saboru Republike Hrvatske (1. mandat) i Predsjednica kluba zastupnika Demokratskog centra (DC-a)
1998. – 2000. Savjetnica predsjednika
Republike za politička pitanja
1997. Predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja i normalizaciju
odnosa na ratom oštećenom teritoriju RH
1997. Zamjenica predstojnika ureda
predsjednika RH
1995. – 1997. Na čelu procesa mirne
reintegracije Istočne Slavonije
1995. Pomoćnica predstojnika ureda Predsjednika Republike za pregovore s UN misijama i pregovarač s pobunjenim Srbima
1991. – 1994. Savjetnica predsjednika RH za odnose s javnošću i glasnogovornica Predsjednika RH
1990. – 1991. Ministarstvo vanjskih poslova
1987. – 1990. Izvršno vijeće Sabora RH Republički protokol, stručni suradnik za inozemni protokol
1985. – 1987. Županijski sud u Osijek, pripravnik
Politička karijera
1998. Proglašena Ženom godine
Odlikovanja
Medalja Vukovar, Red Hrvatskog pletera, Red Hrvatskog trolista, Red Katarine Zrinske
Publikacije
1998. “Olujni mir†– kronologija hrvatske misije Mira na Dunavu sa Ivicom Vrkićem
(“Stormy Peace†– Chronology of the Croatian mission of Peace on the Danube, with Ivica Vrkić) , 1991. “Moja Hrvatska†– koautor grupe autora.
Gospođo Škare–Ožbolt, što se to događa s hrvatskom politikom? Dugo ste u tim vodama, pa nam sigurno možete reći, barem što se toga tiče, ide li Hrvatska dobrim putem?
– Hrvatska ide dobrim putem iako mi se čini da se u odnosu na druge države već niz godina krećemo presporo. Posebno tu mislim na gospodarski razvoj, rast zaposlenosti, povećanje plaća, mirovina, izvoza, investicija i smanjenje dugova. Osim sporosti ima tu još dosta apsurda zbog kojih se ne osjećamo sretnim. Hrvatska hoda dobrim smjerom, ali sve više mladih odlazi iz zemlje. Hrvatsko gospodarstvo se diže, ali ljudi su i dalje u ekonomskom grču. Hrvatski turizam cvjeta, ali to nije isključivo rezultat naših napora. Mi godinama ne uspijevamo naći rješenja za lošu demografsku sliku Hrvatske, a o toj temi govorimo od završetka rata. Kako je moguće da u 20 godina nismo uspjeli naći model kojim bi popravili demografsku sliku države? To je jednostavno neobjašnjivo. I zato kad me pitate što se to događa s hrvatskom politikom mislim da se hrvatska politika proteklih godina previše bavila sama sobom i zbog toga nije bila dovoljno produktivna i razvojna. Umjesto da je okrenuta svojim građanima, da pokazuje odlučnost i brigu za svakog čovjeka u ovoj zemlji, da jasno definira svoje strateške interese, politika pleše na rubu nestabilnosti vladajućih koalicija. Osobno bih voljela da ova vlada ostane do kraja mandata.