Goli otok – simbol zločina komunističkog terora
Na Golom otoku, 23. kolovoza, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih
i autoritarnih sustava obilježili su bivši zatočenici te državno izaslanstvo
s predsjednikom Hrvatskoga sabora Goranom Jandrokovićem
Dana 23. kolovoza proglašen je Europskim danom sjećanja na žrtve totalitarnih režima, a Goli otok je upravo to – simbol zločina jednoumnih režima: komunizma, fašizma i nacizma. Jer između tih ideologija, po političkim idejama različitih, a po načinu provođenju identičnih, nije bilo razlike. Za te zločinačke ideologije čovjek kao pojedinac nije postojao. „Onaj tko nije za nas, taj je protiv nas“, zajednička je mantra protuljudskim ideologijama dvadesetog stoljeća koje su pobile više od sto milijuna ljudi. A među najvećim zločincima tog krvavog stoljeća, po broju likvidiranih političkih protivnika, komunistički vođa Tito zauzima zavidno deseto mjesto. To nije bio pojedinačni ili slučajan (kako i danas „Titovi pioniri“ tvrde) zločin „avangarde radničke klase“, već sustavno planiran režimski zločin protiv svih potencijalnih neprijatelja. Pa i onih s kojima je Tito i stvarao jednu nakaznu državu u kojoj će biti dobro njemu i njegovim poslušnicima, a u kojoj će običan narod raditi da bi onima na vlasti bilo dobro.
Kaznionice na Golom otoku i Sv. Grguru nastale se u vremenu sukoba Tita i Staljina za prevlast u komunističkom svijetu. Od 1947 do 1955. u kaznionicama su bili svi oni za koje se moglo naslutiti da nisu uz Tita i Partiju, među njima i poneki vodeći jugoslavenski politički i vojni dužnosnici. Smrću Staljina i pomirbom s Hruščovom, Titu kaznionice više nisu bile neophodne. Prestala je opasnost od invazije Sovjeta, ali kaznionice su nastavile svoj rad sve do 1988. Nakon informbirovaca u kaznionice se upućuju svi oni koji su se na bilo koji politički način ogriješili o voljenog maršala i Partiju.