SLIKARSTVO NIJE SAVRŠENA PRIČA
Akademski slikar iz Koprivnice, Željko Mucko (Koprivnica, 1959.) istaknuti je pripadnik suvremene hrvatske likovne scene, ostvario je vrlo zapažen i slojevit opus, izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u domovini i inozemstvu, član grupe Contra.
Gospodine Mucko, ostvarili ste značajan i opsežan opus, tematski vrlo raznolik.
– Teško mi je procijeniti vlastiti rad, uvijek je lakše govoriti o drugom. Činjenica je da je prošlo gotovo četiri desetljeća od moje prve samostalne izložbe te da sam tridesetak godina samostalni umjetnik što znači da se bavim isključivo slikanjem. Iako, moram priznati da nisam produktivni slikar u smislu kvantiteta radova. Uzrok tome je moj način slikanja, koji je vrlo spor i podložan čestim preispitivanjima, procesu sazrijevanja slike, što sve iziskuje vrijeme.
Što je ključna karakteristika Vašega slikarstva?
– Rekao bih da je to upravo taj proces gradnje slike, koji je slojevit i dugotrajan da ne kažem mukotrpan. Radi se o tome da nešto što je već „gotovo“ iznova preispitujem, tj. na neki način destruiram i tako stvaram novu priču. Ukratko rečeno destrukcijom gradim, i tako više puta dok ne dođem do zadovoljavajuće forme.