Nigdje osjećaja božje blizine kao kad barkom isploviš na pučinu
Ponedjeljak, 4. rujna
Počinjem osvrtom na tekst iz današnje Sl. Dalmacije kojemu treba komentar. Tekst je provokativan zbog besmislenih zaključaka. Autor tvrdi kako komunizam i fašizam nisu isti. Jer, po njemu, fašizam je ubijao pripadnike drugih naroda i rasa, a komunizam samo pripadnike drugih klasa tj. buržoaziju. Cilj komunizma je stvaranje društva pravde i socijalne jednakosti za radnike i seljake, za razliku od fašizma koji želi porobiti druge narode. Odgovaram! Prvo, fašizam ( i njegova njemačka inačica nacizam) i komunizam su ispali iz iste ideološke, socijalističke, ljevičarske, vreće. No, i u jednom, i drugom sustavu bilo je dopušteno ubiti. Ubijati! I to ne samo dopušteno. Ubojstvo „neprijatelja“ bila je fanatična dužnost. „Tko nije s nama, taj je protiv nas“!!! Maksima koja je vrijedila i za jedne i za druge. Zločini nad nevinim ljudima ničim se ne mogu opravdati. Jedina protuteža tim shvaćanjima nalazi se u Božjoj objavi. Ništa istinitije o čovjeku u povijesti svijeta ne postoji od Evanđelja. I nikad se u čovjeka nije više uložilo kao Kristovom žrtvom na Veliki Petak. Čovjek je pozvan biti dijete Božje. Svaki čovjek na svijetu moj je bližnji, bez obzira na imovinsko stanje, status u društvu, vjeru, naciju, rasu… Evanđeoski smisao Božjeg nauka je bitna suprotnost fašizmu i komunizmu. Ideologijama identičnih po svom negiranju Boga i pokušaju stvaranja „novog „ čovjeka, koji će biti bog umjesto živog Boga. Ime jednog od tih „bogova“ upravo smo makli s trga ispred HNK u Zagrebu. Premda još ima onih koji se tom bogu i danas zaklinju na vjernost.
Utorak, 5. rujna
Danas me, prema dogovoru, posjetio znanac kojeg sam nedavno upoznao na neobičnom mjestu. Naime, na Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, moja dva susjeda i ja otišli smo u obilazak dva zlosretna otoka pod Velebitom: Goli otok i Sv. Grgur. Tada sam, sasvim slučajno, upoznao Jakoslava Rojnicu, negdašnjeg političkog zatvorenika. On danas samozatajno živi u Splitu.