U jednom smo krugu, pozvani na ljubav, širimo ga
Zvonko Bušić, hrvatski domoljub i uznik, borac za slobodnu Hrvatsku, rođen je u Gorici – Grude 23. siječnja 1946.,
a preminuo 1. rujna 2013.
Istina oslobođa. Ona rađa slobodu! Zvonko je tome svjedok. Istina skida terete! Ona je spremna na sve poglede, sva ruganja, sve provokavacije, sve napade. Ona se ne boji! Strah nije dio njene sudbine, njena bitka, niti njena cijelog puta. Strah je dio nepoznatoga, skrivenoga, neistinskoga. Stoga oni koji se boje, još do nje nisu stigli!
Zvonko bijaše original! Kopije bijahu dio istog sustava, istog ropstva. Moderno je postalo slijepo slijediti, a ne tražiti jer slijediti je lako, a tražiti bolno. Ako istina nije temelj slobode, onda i sloboda ostaje prazna, fiktivno nametnuta i lažno življena. „U vremenima globalnih prijevara, govoriti istinu je revolucionari čin“, davno je to smisleno rekao još George Orwel. U vremenima kada svi vjeruju istim izvorima „informacija“, potruditi se i tražiti istinu veliki je put. A nju se može tražiti samo s velikom ljubavlju, jer bez nje ostaje samo mržnja. Oni koji žive od mržnje vječni su gubitnici. Na godišnjicu njegova odlaska Zagreb je promijenio ime onoga koji nikada nije bio njegov. Trebalo im je za to 70 godina. Toliko vjerojatno treba da se iz ropstva iziđe. O našemu prijatelju dosta je napisano. Još će se pisati, jer mu je život vrijedan bezgraničnog spomena. On bijaše inspiracija razmišljanjima i povod da zastanemo i razmislimo. Njegov životni krug je stalno proširivan: spoznajama i idejama, pijateljima i knjigama.