Biskupije i njihovi biskupi
Mile Bogović:
Moji predšasnici biskupi u Senju, Otočcu, Krbavi, Modrušu, Vinodolu i Rijeci,
Senjsko muzejsko društvo – Gradski muzej Senj, Gospićko – senjska biskupija,
Senj, 2017.
Studirajući crkvenu povijest na Fakultetu crkvene povijesti Papinskog sveučilišta “Gregoriana†u Rimu, na kojem je i doktorira temom Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine, dr. Mile Bogović istraživao je u vatikanskim arhivima i knjižnici sve što je mogao pronaći o biskupijama i biskupima u Hrvatskoj. Isto je istraživao i po našim crkvenim arhivima, osobito u Senju. Svoja istraživanja povremeno je objavljivao u crkvenim časopisima i kad je otišao u mirovinu sve navedene tekstove, uz neznatne izmjene, objavio je u posebnoj knjizi koja sadrži dva dijela: I .Biskupije, II. Biskupi.
Biskupije su tijekom prošlih vremena mijenjale svoje granice, ovisno o povijesnim situacijama. Najstarija biskupija je ona u Senju, a spominje se za vrijeme pape Inocenta I. (401. – 417.); sudeći prema godinama njegova pontifikata, moglo bi se pretpostaviti da je osnovana još u IV. st. Nestala je u vrijeme velike seobe naroda. Ponovo je osnovana sredinom XII. st. Obuhvaćala je župe Senja i Gacke. Na većem dijelu Gacke osnovana je 1460. Otočka biskupija koja je trajala oko osamdeset godina nakon toga je cijelo njezino područje vraćeno Senjskoj biskupiji. Krbavska biskupija osnovan je 1185. na pokrajinskom saboru u Splitu. Sjedište joj je bilo u Krbavi (današnja Udbina). Ostatci temelja krbavske katedrale i danas su vidljivi i udaljeni petstotinjak metara od nekadašnje utvrde Udbina. Godine 1460. sjedište joj je premješteno u Modruš pa će se biskupija zvati Modruška. Kad su Turci spalili modruško podgrađe, sjedište je premješteno u Novi Vinodolski. Sredinom XVII. st. i Modruška i Krbavska sjedinjene su i dane na upravu biskupu u Senju te će dobiti naziv Senjska i Modruška ili Krbavska biskupija.
Nakon oslobođenja od Turaka 1691. pripala je Senjskoj biskupiji cijela Lika koja je prije Turaka bila pod Ninskom biskupijom, i dio Pozrmanja, a pripao joj je i lapački kraj koji je prije bio pod Kninskom biskupijom. S vremenom su se javila nastojanja da dođe do razgraničenja među biskupijama i ono je obavljeno 1833. Pod jurisdikciju senjskog biskupa došli su i dijelovi Zagrebačke biskupije (sjeverno od Slunja i Tounja) te Rijeka s bližom okolinom. To razgraničenje ostalo je sve do 1969. Te godine osnovana je Riječko-senjska nadbiskupija u koju su ušla sva područja Biskupije Senjske i Modruške ili Krbavske i hrvatski dio Riječke biskupije.