Ustašitis
Što li je, pitate se, pod tim naslovom smislio? Da to odmah raščistimo
Ništa nisam smislio. Samo sam gledao i slušao te ponešto od onoga što sam vidio i čuo u kratkim crtama pribilježio. Što se naslova tiče, ne znam jesam li taj medi-cinizam sâm skovao, kao Jelena Lovrić svoj „ustašluk“, ili sam i tu leksičku rugobu negdje pokupio. Bilo ovako ili onako, „ustašitis“ mi se učinio prihvatljivim jer nema otajstvenih prizvuka. Značenje mu je otprve posve razvidno: akutna upala onoga što označuje korijen riječi „ustaš-“. Usp. appendicitis – upala appendixa (slijepoga crijeva).
A što znači „ustaša“? Ovisi o tomu s koje se strane gleda. Korjenito je značenje te riječi „pobunjenik“, „ustanik“. Za diktature jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. pod tim je imenom njegov politički osuđenik na smrt dr. Ante Pavelić 30-ih godina XX. stoljeća osnovao „hrvatsku revolucionarnu organizaciju“, koja je sebi postavila dva cilja: razbiti Jugoslaviju i uspostaviti hrvatsku državu. „Ustaša“ od tada označuje i pripadnika ustaškoga pokreta. Poslije će se, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941. – 1945.), tako nazivati i dragovoljački pripadnik Ustaške vojnice. To je golo značenje riječi „ustaša“.
S propašću Nezavisne Države Hrvatske i uspostavom komunističke Jugoslavije riječi „ustaša“, „ustašica“ „ustaštvo“ dobivaju, u skladu s ideologemom „bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti“ novo vrijednosno ruho. Ustaše i ustašice postaju neprijatelji kao takvi, a ustaštvo apsolutno zlo, pa ih odmah nakon vojnoga poraza masovno ubija jugoslavenska vojska, a zatim gotovo pola stoljeća progoni i zatire Titova tajna politička policija. Razumljivo – bili su im razbili Jugoslaviju!