Od Vrlike, Peruće i Splita do Međugorja
Ponedjeljak, 25. rujna
Pod snažnim sam dojmom Bijakovića, Međugorja i subotnje komemoracije prof. emerit. Milenku Brkiću, utemeljitelju, vlasniku i prvom rektoru Sveučilišta Hercegovina, privatnom sveučilištu s dopusnicom u Bosni i Hercegovini. Prije nešto više od mjesec dana ispratili smo časnoga profesora na vječni počinak, a u subotu, okupljeni u većem broju s našim studentima i gostima, pribranih misli prisjetili smo ga se kratkim obraćanjem rektora Milenka Kundačine, docentice Antonije Krtalić te uradkom Kristine Maj, u kojem smo odgledali snimljene priloge s brojnim obiteljskim fotografijama, izrescima intervjua i drugih članaka iz tiskovina te mislima, izrekama i svjedočenjima onih koji su odaslali sućuti njegovoj obitelji, supruzi Anđeli, sinovima Anđelku i Marku-Antoniju, kćerima Jeleni i Anamariji. Veličanstveno! Biblijski bi pisac na mojem mjestu zapisao: Da imam stotinu jezika ne bih mogao na dostojan način iskazati divljenje i zahvalnost vrlom prijatelju Milenku Brkiću, poniznom i skromnom. Uskim stazama probijao se u svijet; vratio se u zavičaj s najvišim darovima. Svjedokom sam njegovu nastojanju da ustanovu digne na razinu najviših sveučilišta u svijetu. Malenoj sredini – Bijakovićima i Međugorju, svojem Brotnju i Mostaru podario je hramove znanja – fakultetske odjele i sveučilište. Njegov životni kovčeg pun je dobrih djela: osobno, trajno ću nositi najljepše uspomene na Njega i osjećaje istinskoga prijateljstva koji uklanjaju sve razlike i daljine. I njegov pogreb bijaše veličanstven: studenti svih naraštaja, profesori, akademici, crkveni velikodostojnici, mnoštvo okupljeno sa svih strana svijeta… Bio mi je učitelj nad učiteljima, imenjak, brat, prijatelj, kolega.
Utorak, 26. rujna
Uzradovao sam se novom susretu s Anitom Martinac u Međugorju, koja mi je darovala i svoj treći roman Od Franje do Franje. Medaljon i Posljednji pročitao sam u dahu i uživao u njima.