Glas njemačkih katolika
U Njemačkoj se početkom politički bučne jeseni javila za riječ i katolička organizacija Centralni komitet njemačkih katolika čija je stajališta objavio katolički list „Die Tagespost“. Centralni komitet njemačkih katolika preporučio je strankama sredine devet smjernica za budući rad. Agenda katoličkog komiteta temelji se na kršćanskom poimanju čovjeka i na kršćanskoj socijalnoj etici
Počnimo s novim zidovima. Njemačka je 3. listopada, dana njemačkog jedinstva, u općem političkom metežu čula nekoliko mučnih, ali i mudrih riječi, koje su narodu na državnoj svečanosti u Mainzu uputili njezin predsjednik Franz-Walter Steinmeier, kancelarica Angela Merkel i drugi visoki predstavnici Njemačke. Budući da se njihove riječi mogu odnositi i na Hrvatsku kao i na druge države, iznijet ćemo nekoliko njihovih pogleda na suvremene probleme Njemačke. Podsjećajući na postojanje ružnog zida koji je dijelio istočnu komunističku i zapadnu demokratsku Njemačku, dakle Europu, te na pad komunizma i nestanak tog zida, Franz-Walter Steinmeier je naglasio da više nema zida od betona, ali ima drugih zidova koji su manje vidljivi i koji dijele njemačko društvo. To su zidovi koji dijele bogate i siromašne, mlade i stare, gradove i sela, online i offline. Predsjednik se posebno osvrnuo na problematiku izbjeglica u njemačkom društvu. Društvo se ne smije dijeliti na MI ili ONI. No biti Nijemac znači poznavati i priznati njemačku povijest. Tko u Njemačkoj traži domovinu – rekao je Franz-Walter Steinmeier – ne može govoriti: „To je vaša povijest, nije moja.“ Naraštaji useljenika iz prošlih desetljeća danas kažu kako su ponosni na Njemačku kao na svoju novu domovinu. Oni mogu služiti kao primjer sadašnjim izbjeglicama. U istom tonu govorila je u Mainzu ispred 1200 uzvanika i predsjednica Saveznog vijeća (Bundesratpraesidentin) i Malu Dreyer. Ona je u osvrtu na političke prilike u Njemačkoj istaknula: „Njemačka treba konstruktivnu kavgu i stil, koji prepoznaju stvarne probleme i koji ih pravedno rješavaju.“ Vrijeme je da se napusti dosadašnja praksa. Čitajući ovakve poglede, nagonski se javlja misao, kako su i u Hrvatskoj prilike slične njemačkima. Uspostava hrvatske države je uspjela, ali u njoj su u međuvremenu „ljevičari“ i „desničari“ podigli opasne zidine, koje šire otuđenje ljudi od države, gnjev, razočaranje u državu i u sve što je s njom povezano. Takva atmosfera u društvu tjera mlade ljude iz Hrvatske. U svibnju 1991. izjasnilo se za samostalnu Hrvatsku 93,24 posto ljudi, pa nije moguće da su se oni prevarili kad su borbom za opstanak odbili velikosrpsku agresiju. Netko je u međuvremenu njih prevario. Taj netko su, nažalost, i mnogi „novokomponirani Hrvati“, kako je te profitere nazivao pokojni publicist i političar Tihomil Rađa.