Splićanka preplivala La Manche
Dina Levačić, Splićanka, izvela je pothvat, preplivavši goropadni La Manche. Kao prva Hrvatica. Njezina je čitava jedna stranica povijesti hrvatskog športa. Bravo!
Ovo je pothvat, dostojan cijele vječnosti. O njemu: dok nas je! Je, tak je. Probijati silne valove La Manchea, za kojeg znam još iz djetinjstva. Učio sam: trideset kilometara. Od Dovera do Calaisa. I, nešto. Sitno. Jasno, ja ih nisam “sjekaoâ€.Voda, voda…!A, mlada Hrvatica Dina Levačić, iako Solinjanka odnosno Splićanka, jer je u tamošnjem klubu daljinskog plivanja. Čistom je krvlju – Međimurka. I, uporna ad limitem. Do zadnjih granica. I preko. Niti dvadeset jedna godina. I, “tisuće†tona progutane vodurine. Zapisala je, negdje: “Bilo mi je devet, kad sam išla na svoj prvi maraton. Od dva kilometra. “U Omišu. Nije pretjerano, ali za njezina životna ljeta, puno. I ideja La Manchea, nije joj pala s neba. O njemu, tom goropadu, je sanjala. Gomilala zaveslaje, gutala more i pila zrak. Čak, i na oduže staze od Splita do Trogira ili od Omiša do Splita. Čvrsta. Uporna. Borac. Dostojna hrvatskih mornara. I pomoraca. I Domagojevih strijelaca. Sjetio sam se i one pjesme… imal itko u tom gradu, koji plivat zna… Nije se dala. Išla je…Hrabro, odlučno. Jasno, teško bi bilo bez oca Mladena i mame Željane. Dobila je “masuâ€. Nabijena snagom vrhunskog športaša, izvela je ove godine, uvodni “spustâ€, kružeći oko Manhattena, bogmeč 46 kilometara i Catalinu, gotovo deset kilometara kraću. I to je bio – kanal. No, htjela je trostruku krunu. Kanal između Velike Britanije i Europe, idealan je izazov. I, za prekaljene morske vukove. Ima jedna “prečica†od 37 kilometara, ali zbog težine vode i silnih valova, treba, na takvom La Mancheu, u preplivavanju, čak i 45 kilometra. Gura, nosi, raznaša. Ta crna masa siline prirode. Ali, Dina nije “mačkicaâ€. Ona je morska lavica. Vjerovala je u sebe. U svoju ideju. Idem do Francuske, prek… pa, kud puklo da puklo. Vani plus sedam, deset, najviše petnaest. U vodi, samo šesnaest! To je homerovski izazov. Za mladu damu. Bilo koju. No, Dina, se ne da. Ona je Hrvatica. Negdje je ostavila bilješku, nakon posljednjeg izdaha: “Ovaj je La Manche, usitinu, Mount Everest.†Dakle, samo za junake. I – junakinje. I naša je mala izvela pothvat. Pretukla je, razjarenog Posejdona. Trostruki prepliv, u Americi i Engleskoj. Do Galskih obala. Zao je trebalo i volje i snage. I, izdržljivosti. Široko otprtih pluća. “Znate, kad sam se ‘norila’, s tom silnom vodurinom, znate čega sam se sjetila. I to me je guralo: Ist. Otočić. Tamo je moj djed. To je najljepša uvalica na hrvatskom Jadranu. Tu sam, na koncu, naučila plivati. “Priča kojom se ona, očito, pomalo šali. Jasno, za taj pothvat, čitave povijesti, jer je samo njih šest, isplivalo taj trokut: Manhatten, Catalina, La Manche!