Lisinski je bio dupkom pun ljudi željnih saznanja o arhitekturi. Središnji arhitektonski skup dao je pregled aktualnih stremljenja na domaćoj i stranoj sceni. Ritam predavanja bio je ovomad bez duljih predaha, po prvi puta za sunčanih toplih jesenskih dana. Moderatori skupa bili su Dinko Peračić i Maroje Mrduljaš. Ovakvi skupovi struci su nasušno potrebni, prije svega zbog izravnog uvida u svjetska zbivanja, i slabljenje začahurenosti. Dani Orisa savršeno popunjavaju tu prazninu. Katalonski ured RCR arquitectes u mjestu Olotu osnovaše 1988.godine: Rafael Aranda, Carme Pigem i Ramon Vilalta. Nakon niza nagrada ove godine je dobitnik prestižne Pritzkerove nagrade, za krematorij u belgijskom Hofheideu. Krematorij je smješten usred močvarnog jezera, kao posebno, izolirano mjesto, metafizički domene onkraj svijeta živih. Ophodni trijem povezuje ga vizualno sa zemaljskim svijetom, a dvorana za ispraćaje u dubini zgrade je mračna i smrtno ozbiljna, introvertna. Ideja minimuma građevnih materijala bila je vodilja projekta vinarije bell-lloc. Maestralno djelo im je Pavelló a L’Estany u Llagosteri. Niz čeličnih profila i limova je u simfoniji raspjevane lepršavosti. Uredništvo časopisa Oris uručilo im je Nagradu Oris Roca za izvanredna postignuća u arhitekturi. Ured Architecten De Vylder Vinck Taillieu iz belgijskoga Genta osnovali su 2010. godine Jan De Vylder, Inge Vinck i Jo Taillieu. Izražavaju se posebnim domišljatim arhitektonskim izrazom. Izlagaše na Venecijanskom biennaleu 2010., 2012. i 2016. godine i na Čikaškom dvoljetniku arhitekture 2015. godine. Zanimljiva je trgovina Twiggy u Gentu, sa svojom igrom razigranih vanjskih i unutarnjih stubišta. Maroje Mrduljaš govorio je o radu arhitekta Vjenceslava Richtera, koji je sudjelovao u radu grupe EXAT 51 i posvetio stvaralački život istraživanju novih mogućnosti u arhitekturi, slikarstvu i skulpturi težeći prema sintezi umjetnosti. U Zagrebu je od 1949.-1953.djelovala Akademija primijenjene umjetnosti. Nastupio je na EXPO-u u Bruxellesu 1958.godine., s hrabrom strukturom nosivog stupa o koji je ovješena cijela zgrada čeličnom užadi. Projektirao je raspjevani jugoslavenski paviljon za izložbu u Torinu 1961., i započeo s cijelom studijom sinturbanizma s višenamjenskim ziguratima. Nakon velikih kritika za preuređenje zagrebačke kavane Corso od 1975.-1978. povukao se iz arhitekture, ali nastavio istraživati do kraja razne aspekte likovne umjetnosti i oblikovanja. Svoj životni i radni prostor donirao je gradu, te je danas izložbeni i edukativni prostor.