Hrvatskim umjetnicima, arhitektima, ustanovama koje raspisuju natječaje za spomenike, Akademiji likovnih umjetnosti, Hrvatskom društvu arhitekata, Gradu Zagrebu, Ministarstvu kulture
Zašto hrvatski kipari više ne mogu sudjelovati na natječajima za javne spomenike, osim ako s njima projekt ili spomenik ne prijavi i arhitekt? Što mislite o neslaganju s takvom novonastalom praksom, s obzirom da su poznati autori javnih spomenika, kao što su Marija Ujević, Ivan Kožarić, a da ne spominjemo starije naraštaje, radili spomenika samostalno? Kap koja je prelila čašu je natječaj za spomen-obilježje stradalima u Domovinskom ratu u Krapini, koje je objavilo Društvo arhitekata Varaždin? Slično je bilo i s uvjetima natječaja za Spomenik domovini iz 2016. ili Spomenik žrtvama holokausta u Zagrebu 2017.? S obzirom na to da se žiri u posljednjem slučaju, u Krapini, sastoji od trojice arhitekata a niti jednog likovnog umjetnika, umjetnici se pitaju je li to namjerno sprječavanje kipara da se prijave na natječaj? Jer bi prostorna intervencija trebala biti interdisciplinarna sinteza? Znači li to da pojedinac kipar, dakle likovni umjetnik, nije sposoban za takvu intervenciju? Može li se to rješavati nakon izabranog kiparskog, umjetničkog rješenja, posebnim natječajem za uređenje prostora i ostalih potrebnih sadržaja?
Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njezinim zastupnicima u Gradskoj skupštini
Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, Predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović
SOA-i, Ministarstvu vanjskih poslova, Vladi RH, hrvatskim medijima i novinarima, nakladnicima i vlasnicima medija