Naš Luka svjetski vrh
Treći put zaredom, Luka Modrić je u najboljoj nogometnoj postavi svijeta, po ocjenama Fifine struke
Modrić se nije ni osvrnuo: Horacije. Rimski pjesnik. Sam je sebi, svojim djelom, podigao spomenik: “Exegi monumentum.†Takav podizatelj granita do neba, u nogometu – samom sebi – digao je, uzdignutih ruku, u londonskoj postavi Fife “17, za proteklu sezonu, uz osmjeh bez kraja i konca, pun jednog djetinjstva očaranog burnim snovima, koji je postao u njegovoj igračkoj karijeri, apsolut – Modrić. Luki je, nekaj više od trideset, visokih širina. Zadranin. Stradalnik Domovinskog rata. Domovinac. I, onda, kružnice, koje se isprepliću: Hajduk – ne, Dinamo – posudba: Zrinjski, Inter, ne iz Milana, iz Zaprešića. Još jednom cik zore, u zelenom Maksimiru i London: Tottenham. Pijevci, zajedno s gigantom širinom, težinom i visinom, s jurišnikom Balejem. Tom Velšaninu, Real, caltata će na razno – razne račune, sto komada. U milijunima “ojeraâ€. Naš Luka, Hrvat(ina), za frtalj te svote, nadigrao je svog otočnog frenda. U Realu. A Real je, s priznanicom najviše nogometne organizacije, najbolji klub svih vremena. Kako i ne će: dvanaest Kupova kontinentalnih prvaka. Tri puta, s Lukom Modrićem. Nota bene! I ta, ista FIFA, u akciji najboljih nogometaša godine (“16), između dvadesetak nominanata dala je, svoje zlatno žezlo i kraljevski mač, najboljem veznjaku svijeta, Luki! A, odglasavali nisu novinarski “patkašiâ€, ni publika na glomaznim tribinama. Ne. Kuglicu, kao onu uz tridesetosme, na izborima ondašnjeg poretka, a ja ih pamtim, čisti gumenjaci, ubacivali su – nogometaši. I nogometni podučavatelji! Čista struka. Luka: “To mi je najvažnija ocjena, od svih. Mojih dečki. Suparnika i suigrača. Jedna od njih je, “kraljevskaâ€: Ronalda.†Jasno, ne bi bili mi, da nismo. Hrvatski izbornik, od onda, Čačić, i to Ante, nije dao svoju punu “drajericuâ€, našem virtuozu. A, tu mu – virtuoznosti – priznaju toliki. Čak i pobjednik, igrač godine, slavni Ronaldo. Srca, luzitanskih zemalja, sve tamo, do njegovih rodnih Azora. Sva tri, maksimalna glasa, dao je Luki Modriću, još jedan, za igranja, genijalac,čudesne moći, jedan sa letećih sagova rodnog Alžira, Zinidane Zidane. Na samo početku jedne velike i trenerske karijere, on već ima ton, čisti kao zvekete zlatnika o zlatni pehar,najboljeg. Kupčeki su, tu. Njegov je autoritet – silan. Ljudina. Imponira. Zgrabio je punokrvno, kraljevski Madrid, zasjekao lijevo i desno, i koplja i mačeve, i dobio ocjenu supermana. I taj genij, francuske putovnice i alžirske, arapske krvi, a sin mu, već konkurira za prvu, Reala! On se okrenuo, i pokazao, javno, u traženju najbolje jedanaestorice, svoj potpis. Iznad njega je pisalo: Luka Modrić. Da. Luka je u idealnoj momčadi Fife. Dvojac pobjednika se zna: Messi i Ronaldo. Svaki, s pet kanti. Čini mi se da ih Messi, ima – šest! On je u veznoj liniji koja ima umjetnički dah.