Varaždin nosim u srcu
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Željko Prstec rođen je u Varaždinu 1950. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te objavio više knjiga. Danas djeluje u Muzeju anđela
Gospodine Prstec, pri spomenu Vašeg imena najprije se pomisli na Muzej anđela. Što Vama predstavlja Muzej anđela?
– Unatrag tridesetak godina u moj slikarski svijet došli su tiho, nenajavljeno, sami od sebe, mali ajngeleki…. Najviše od svega u to vrijeme zanimale su me ruine starih građevina i gradova načetih prolaskom vremenom. To su bili motivi koji su me nadahnjivali…, tušem i perom na ručno rađenom papiru. U strukturi ručno rađenog papira ugledao sam obrise, na moje iznenađenje, jednog malog anđelčića! Svirao je flautu. U početku nisam znao što s tom svojom nenadanom “vidovitošćuâ€, a onda sam počeo otkrivati da svaka podloga, svaka struktura, sadrži u sebi neku priču, gledaš jedan svijet koji nije vidljiv svim ljudima. To je bio trenutak nadahnuća, trenutak iz kojeg je potekla priča o anđelima, o anđelima u Varaždinu “gradu u kojem anđeli spavaju  i koja još uvijek traje.
Kako je došlo do osnivanja Muzeja anđela? Što je cilj djelovanja Muzeja anđela?
– Nakon godina rada, nastao je jedan cijeli niz radova na temu anđela i Varaždina. Nizom sretnih okolnosti uspio sam iznajmiti jednu krasnu kuću u staroj jezgri grada Varaždina, Nadomak Staroga grada u povijesnoj jezgri Varaždina, nizom sretnih okolnosti utemeljio sam Muzej anđela, dom za moje stvaralaštvo na temu anđela , ali isto tako mjesto kojem bi se prikupljala umjetnička djela na temu anđela, duhovnosti, ljubavi…