SVE ČARI LIEDA II. (Piše: Domagoj Marić)

Sjajna Evelin Novak otvorila Festival hrvatske glazbe u Beču

DANA 29. listopada sjajnim je koncertom naše vrsne sopranistice Evelin Novak i njemačkog pijanista Matthiasa Samuila u bečkoj palači Eschenbach započeo još jedan Festival

Festival hrvatske glazbe se održava trinaesti put i postao je već tradicija na bogatom austrijskom koncertantnom polju, a da ga je u prethodnih dvanaest godina objeručke prihvatila hrvatska i austrijska publika svjedoči prepuna dvorana spomenute bečke palače. Festival posebnu težinu ima u godini u kojoj Austrija i Hrvatska obilježavaju svoju kulturnu suradnju: sedam koncerata raspoređenih u nepunih mjesec dana od kraja listopada do kraja studenog predstavit će bečkoj publici hrvatsku glazbenu tradiciju i hrvatske umjetnike.
Mlada Međimurka Evelin Novak svoju je pjevačku karijeru izgradila na njemačkom govornom području – od studija pjevanja u Grazu do dasaka Državne opere u Berlinu, a šira austrijska publika ju je imala prilike upoznati još 2011. nastupom na najpoznatijem festivalu operete, onom u gradišćanskom Mörbischu. Nije slučajnost stoga da joj je Lied u krvi, i to – onaj njemački, ali, kako se brojna publika mogla uvjeriti, i onaj hrvatski. Večer nazvana po Brahmsovoj popijevci O vječnoj ljubavi tematski je bila podijeljena u četiri bloka – njemački s Liedom Johannesa Brahmsa i Richarda Straussa, ruski s popijevkama Rimskog-Korsakova i Rahmanjinova, španjolski s djelima Granadosa, Torrobe, Marquésa i Chapíja i konačno hrvatski, s biserima Zajca, Hatzea i Pejačević. Iako je na koncertnom repertoaru ostao prisutan kao skladatelj klavirskih, komornih i simfonijskih djela, Brahms je dao nevjerojatan doprinos Liedu, ostavivši iza sebe golem opus kojeg je, uglavnom na tekstove manje upamćenih njemačkih pjesnika, polako stvarao od početnog op. 3. do pretposljednjeg op. 121. Novak je koncert započela izvedbom dviju Brahmsovih popijevki iz ciklusa op. 105 (br 1. i br 4.), nastalog između 1886. i 1888., čije je melodije veliki skladatelj obradio i u Drugoj violinskoj sonati. Dvije odabrane popijevke na simboličan način predstavljaju vokalni opus velikog njemačkog skladatelja – prva svojom pjevnošću i melodioznošću, a druga bravuroznom klavirskom dionicom kao potvrdom da se ipak radi ne samo o sjajnom skladatelju nego i velikom pijanistu, ali i proširenom tonalnošću, koja nas podsjeća da su u trenutku nastanka popijevaka postojali Prsten Nibelunga, Tristan i Parsifal. Brahmsov opus Novak je predstavila i Majskom noći, popijevkom iz 1860.