Zastanimo za Vukovar i Škabrnju
Trebali bismo u 10 sati, kad kolone sjećanja kreću, u svim većim gradovima i mjestima diljem Hrvatske čuti i sirene i crkvena zvona. I svi zastati barem na dvije minute. U znak sjećanja na sve poginule,
nestale i umrle! Za Hrvatsku!
Dana 18. studenoga, kao i svake godine, desetci tisuća ljudi obići će Vukovar, ali i Škabrnju. To je Dan sjećanja na nevine žrtve, koje su pale u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Očekuje se da će ove godine kolone sjećanje biti duže nego ikada prije. Ljudi ne zaboravljaju agresiju i agresore, ali ni svoje najmilije. Nu, bit će to još jedna godina, još jedno sjećanje, kad ćemo opet reći – ništa od ratne odštete. Bivša Jugoslavija, zločinačka Jugoslavenska narodna armija (JNA), Srbija, današnja Crna Gora, ali i domaće izdajice i ratni dezerteri na žalost ni 26 godina od početka rata nisu se našli na optuženičkoj klupi. Amnestiran je veliki broj (preveliki) onih koji su oružjem od 1991. napadali sve što hrvatski diše, a nemali je broj, kako čujemo i čitamo, čak i zaposlen u hrvatskim državnim službama, od policije, vojske, pravosuđa, pa do prosvjete. Neki od tih i takvih žive u Srbiji, a u Hrvatsku dolaze na posao. „To je nama naša borba dala!“
Bojimo se da se prigodom sjećanja na nevine žrtve Vukovara i Škabrnje, s govornica, ne će glasno i jasno čuti, poglavito od najviših hrvatskih političara, protiv koga smo se borili, već će kao i obično reći – neka im je vječna slava! Neka im je, ali narod, poglavito mladež, treba neprestano podsjećati na to tko je bio agresor, čije su majke s cvijećem ispratile tenkove iz Beograda kad su krenuli u osvajački rat prema Vukovaru.
Ali, ima još nešto. Svih ovih godina u Vukovaru se nisu javno pročitala imena svih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja. Na to smo upozoravali godinama, ali rezultat toga je da se već u dosta gradova i mjesta prigodom obljetnica iz Domovinskoga rata ipak čitaju imena.