Svjedok dramatičnih događaja i udara na hrvatski državni vrh
Nakon iznimno zanimljivih dviju knjiga ‘’1991. moja sjećanja’’ Šeks u novoj knjizi ‘’Državni udar – kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH’’ svjedoči o prijelomnim događajima što su se zbivali tijekom 1993. i 1994.
Vladimir Šeks
Državni udar
Kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH (2. dio)
Večernji list
Zagreb, 2017.
Sudjelujući već desetljećima kao političar koji aktivno kreira našu društvenu stvarnost, u svojim zapisima Vladimir Šeks nastupa kao pronicav kroničar vremena što je sudbonosno odredilo put suvremene i samostalne hrvatske države. Zasigurno jedan od najpozvanijih da svoja sjećanja o tom turbulentnom i za nas svakako presudnom dobu zapiše u knjigama, on čitateljima omogućuju uvid u hrvatsku političku i ratnu scenu i to iz onih perspektiva što do sada nisu bile dostupne javnosti. Vladimir Šeks u suvremenoj političkoj povijesti demokratske Hrvatske ostavio je neizbrisiv trag kao jedan od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice, tvorac prvoga hrvatskog ustava i autor temeljnih deklaracija te odluka koje su postale zaglavni kamen hrvatske državnosti.
Nakon iznimno zanimljivih dviju knjiga ‘’1991. moja sjećanja’’ Šeks u novoj knjizi ‘’Državni udar – kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH’’ svjedoči o prijelomnim događajima što su se zbivali tijekom 1993. i 1994.
U uvodnom, prvom poglavlju pod nazivom ‘’Politički rat dviju frakcija HDZ-a’’ Šeks raščlanjuje sukobe stranačkih čelnika, s jedne strane predsjednika Franje Tuđmana i ljudi okupljenih oko ministra obrane Gojka Šuška, a s druge Mesića i Manolića. Ono zbog čega je, po Šeksovu mišljenju, započeo sukob između dviju osnovnih frakcija bio je film o Bruni Bušiću koji je prouzročio razne polemike i oštra suprotstavljanja, a taj je politički sukob unutar stranke bio povodom za politički rat koji se snažno razvio 1993. i 1994. U biti, sukob je izbio zbog politike u Bosni i Hercegovini. I dok je iz njega predsjednik Tuđman izišao kao nadmoćni pobjednik, gubitnici, čiji je pokušaj puča unutar stranke Tuđman nazvao renegatskim, napustili su HDZ i osnovali vlastiti stranku. Ono što ovaj uvod čini iznimno zanimljivim je činjenica da u njemu Šeks ponajprije razobličuje politiku Tuđmanovih protivnika koji su nakon Tuđmanove smrti uporno pokušavali tumačiti Tuđmanove strateške odluke iz 1993. i 1994. kao pogrješne. Autor u ovom dijelu potkrepljuje svoja zapažanja nizom autentičnih dokumenata počevši od Sjednice Predsjedničkog vijeća od 22. listopada 1992. pa preko Sjednica Predsjedništva HDZ-a do sjednice Predsjedničkog vijeća 6. siječnja 1993. gdje Stjepan Mesić otvoreno prvi put proturječi predsjedniku Tuđmanu što nastavlja i kasnije na Sjednicama VONS-a gdje mu se pridružuje i Josip Manolić.
Navodeći Zapisnik sa Sjednice VONS-a od 11. svibnja 1993. Šeks u prvom dijelu knjige bilježi stajalište predsjednika Tuđmana kao ‘’najjasniju viziju politike prema BiH“ citirajući ga: „Ja sam sada, sve do Clintona rekao – jesmo za održavanje Bosne i Hercegovine, ali na temelju sveukupnog iskustva, Bosna i Hercegovina se ne može održati kao unitarna država, može se održati (jedino) kao zajednica tri konstitutivna naroda na konfederalnim osnovama.“ Te riječi Šeks naziva ne samo proročanskima nego ih tumači i kao credom njegove sveukupne politike. One najbolje demantiraju sve one koji su predsjednika Tuđmana optuživali da je radio na diobi i razbijanju BiH.