Mučenički barjaktari
Što dakle, što će biti, dok ovo pišem, sutra? To nitko ne zna. Zašto? Međunarodno je kazneno sudište za bivšu Jugoslaviju u Haagu – političko sudište
Sutra će (29. studenoga) žalbeno vijeće Međunarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju, koje čine Maltežanin Carmel Agius, Kinez Liu Daqun, Amerikanac Theodor Meron, Talijan Fausto Pocar i Južnoafrikanac Bakone Justice Moloto, objaviti konačnu presudu bosansko-hercegovačkim Hrvatima Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, optuženima i osuđenima od toga sudišta zbog organizacije i provedbe „udruženoga zločinačkog pothvata“ protiv bosansko-hercegovačkih Muslimana, današnjih Bošnjaka, u muslimansko-hrvatskim oružanim sukobima u hrvatskomu Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini god. 1992./93.
Haaški sudbeni postupak u predmetu „Prlić i drugi“ hrvatske je vlasti vrlo malo zanimao. Prema toj činjenici ravnali su se i glavni mediji u Hrvatskoj, podjednako i tiskani i elektronički, i javnopravni i zasebnički, i oni u hrvatskomu i oni u tuđinskomu vlasništvu. Mediji su samo bdjeli nad „suradnjom“ hrvatskih državnih vlasti „s haškim Sudištem“.
A što je bila ta „suradnja“? Blago rečeno, samo zgodan smokvin list za potporu – Tužiteljstvu haaškoga Sudišta! Tu, međutim, nije bilo nikakve zamjerke. Nije bilo niti je moglo biti. Zašto? Sama tadašnja glavna tužiteljica Sudišta Carla del Ponte javno je izrekla najvišu pohvalu toj suradnji, čudeći se što hrvatske državne vlasti njezinu Tužiteljstvu daju i dokaze koje Tužiteljstvo od njih ne traži. Zvuči pretjerano? Cinično?
Možda. Pohvala, međutim, nije bez osnove. Treba se samo sjetiti kako je Stjepan Mesić, kada se uspeo na Pantovčak, hrpimice slao hrvatske „državne tajne“ iz arhiva svoga predsjedničkog prethodnika Franje Tuđmana u Haag. Istim nedvosmislenim jezikom govori svečana večera što ju je u čast tužiteljice Del Ponte u Zagrebu priredila Sanaderova Vlada. Tomu perverznom kaznenopravnom događaju sjajnom je domaćicom bila Sanaderova ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. Te vladarske bravure visoko je nadmašila Jadranka Kosor svojim mahnitanjem u potrazi za „topničkim dnevnicima“, s pomoću kojih je haaški tužitelj Serge Brammertz kanio dokazati svoju lažnu tezu o prekomjernom granatiranju Knina u osloboditeljskoj vojno-redarstvenoj akciji Oluji. Hrvatske je branitelje naposljetku od prekomjernog ludovanja gđe Kosor zaštitio – haaški Sud.