PROSTORI HRVATSKE PROZE (Piše: Ivan Božičević)

Eros između empirike i onirike, senzualnosti i virtualnosti

Luko Paljetak:
Ružičasti kontejner,
Naklada Bošković,
Split, 2017.

Ženske noge koje se uspinju nekim stubama a “urešene” su cipelama s visokim potpeticama, to je vizualna činjenica koju “konzumira” čita­telj kad se zagleda u naslovnicu kratkoprozne knjige Luka Paljetka koja ukoričuje dvanaest proza. Čitatelj se slijedom toga može up­itati je li ženskost dominantni, stožerni motiv i topos u teksturi Paljetkovih kratkoproznih sastavaka. On (čitatelj) može naslutiti da je pisac svoje priče impregnirao, protkao i elementima nadrealnosti, fantastike, ludizma, virtualnosti jer u “svijetu” njegovih priča postoje i – ružičasti kontejneri.
Pričom Ružičasti kontejner Paljetak je i otvorio knjigu: ta je priča kao i većina drugih, svoj prvotisak imala u Večernjem listu te bila 2oo9. “ovjenčana” i prvom nagradom. Naslovna priča ima u žarištu “socijalni” motiv, i još nekoliko pobočnih; njezin je “junak” muška­rac koji živi i preživijuje skupljajući – plastične boce. Taj je “skupljač” pritom i osobenjak koji ne želi “biti sličan nikome”.
U njegovu “poslu” ima i neobičnih, izglobljenih situacija i zgoda; jednom je iz kontejnera izvukao knjigu glasovitoga Portugalca Fernarnda Pessoe i u njoj pročitao neke misli i “poruke” koje su ga na sta­novit način dirnule. Jednu će mu “poruku” donijeti i plastična boca u kojoj je bio “svijen list papira” i na njemu tekst “ispisan lijepim kosim ženskim rukopisom”. Paljetak, vidimo, unosi u priču i ženskost, spomenutu na početku ov­oga prikaza. Taj “feminalni” motiv priči daje i fikcionalnu, nadrea­lnu, mističnu, pa čak djelomice i ludističko-teatralnu notu.