Zašto baš Mesić ima probleme s dokumentima i dosjeima?!
O sadržaju dosjea Stjepana Mesića, ako je suditi po onom što je objavljeno, moglo bi se puno toga napisati. Uostalom kao i o njegovu javnom i političkom djelovanju koje je sve samo ne bez mrlja. No, važno je pitanje kako se može dogoditi da netko skriva dosjee i tako onemogućuje javnost da dozna istinu. Jer ako je bivši hrvatski predsjednik Mesić surađivao s Udbom do 1989., onda to baca jasno svjetlo i na njegovo kasnije političko djelovanje kao i na poteze koje je vukao.
Haaški sud i službeno je 21. prosinca prestao s radom. Ni pravdu niti pravicu zadovoljio nije. Ali svojski se trudio ispuniti ono za što je zapravo i bio namijenjen. Pokušao je prekrojiti povijest, izjednačiti krvnika i žrtvu i poslati poruku kako su za „ratove“ na području bivše Jugoslavije krivi svi. Po kakvim je zakonima sudio, što je sve uzimao u obzir kao relevantno, a što nije, kakve je kriterije imao, ni velikim pravnim ekspertima još uvijek nije jasno. I zasigurno će trebati godine da se sve pomno analizira. Zato je dobro da ova ispolitizirana sudska tvorevina više ne postoji.
Međutim, po završetku sudovanja, a riječ je o dvadeset četiri godine rada, ostala je golemo gradivo. Obuhvaća ono puno toga. Od brojnih dokumenta s oznakama državne tajne, dokumente sa svjedočenjima i ispitivanjima, presude, izvješća o zdravstvenom stanju pritvorenika, vojnih spisa. Prema nekim procjenama riječ je o oko deset milijuna stranica raznih dokumenata.
Ne treba govoriti da je Beograd odmah bacio oko na njih. Službeno su zatražili da im se vrate svi dokumenti koje su, po sili, proslijedili u Haag. Srbija precizno barata brojem dokumenata (2082) koji su poslani u Haag. No, Srbija je, unatoč činjenici da Hrvatska i BiH, isto tako traže povrat svojih dokumenata, pokazala inicijativu da se i dokumentacija drugih država njima ne vraća te da sve bude pohranjeno u Beogradu.