Žestoka dramska napetost
William Shakespeare: “Kralj Rikard III.”, u režiji Aleksandra Popovskog
U viziji redatelja koji je u “Gavelli” uprizorio “San Ivanjske noći”, jedan od najuspjelijih naslova u povijesti Gavelle, dolazi Shakespeareov komad iznimne snage i političnosti, priča o ambiciji, vlastohleplju, moći i žudnji za dominacijom. Kroz događaje nas vodi lik (antiheroj) čiji su postupci sve samo ne moralni, ali inteligencija mu je zavodljiva i sposobnost uvida razorna pa ne možemo ne putovati s njim, ne promatrati događaje (i) njegovim očima. Lordovi i kraljice, vojvode i ubojice, iscrtavaju fabularni sklop visoke napetosti i prenapregnutosti, donoseći na pozornicu svijet gdje je čovjek čovjeku ponajprije vuk, a tek potom brat, sin, prijatelj, ljubavnik…
Nije zabilježeno je li “Rikard III.” ikada izveden za Shakespeareova života; možda nije upravo iz političkih razloga. Prva pouzdano utvrđena izvedba dogodila se 1633., oko dva desetljeća nakon smrti samoga autora.
Bez obzira na povijesni predložak, mnogi elementi ove drame fikcionalne su naravi, posebno oni povezani s Rikardovim krvavim tragom do prijestolja. On nije ubio Edvarda, prvoga muža svoje supruge i nije odgovoran za smrt Henrika VI. Također nije ubio, odnosno dao ubiti, ni starijega brata Clarencea, nego je to učinio Edvard. Pravi Rikard nije umorio vlastitu suprugu, nego je ona umrla od tuberkuloze, a ne postoje ni dokazi da je bio upleten u umorstvo ili nestanak mladih prinčeva iz Towera. Iako nipošto nije bio bezopasan ili lišen vladalačke ambicije, povijesni Rikard nije bio onako pravocrtno krvav kao Shakespeareov.