Božić, veseli obiteljski blagdan u Moslavini
Ponedjeljak, 25. prosinca
Stari običaj bio je da se na Božić ide najmanje k dvije mise. Taj dan, inače, nikoga se ne posjećuje. Isto tako ne vole da im na Božić tko dolazi u posjete, a ako takav ipak dođe, kažu za nj: nema mira ni na sam Božić. Još kažu: Tko nema na Božić mira, ne će ga imati ni čitave godine! Za doručak na Božić jela se: hladetina – ladetina, krvavice i makaroni – tanka pogača lomljena ili rezana na kocke, te prelivena vrućom masti. Za ručak i večeru bilo je svega obilja od pečenog i dimljenog mesa, kobasica, kolača – raznih gibanica, a tek poslije večere smjeli su se jesti: orasi, svježe jabuke, lješnjaci – voće općenito, a tijekom dana jele su se pečene bundeve.
Božić se po kršćanskoj tradiciji svetkuje unutar obitelji, pa se šire čestitanje obavlja pred crkvom ili putem kući s ponoćne mise, uglavnom standardnom čestitkom Sretan Božić! Danas je nešto drugačije nego u prošlosti, tako da se moja rodbina na Božić okupi kod nećakinje Tanje gdje djeca uživaju tražeći svoje darove ispod bogato ukrašenog bora (borovnice ili krispana), a mi ostali uživamo u blagdanskom obilju hrane i pića, pjevamo božićne pjesme… Na božićnom stolu je neizostavna pečenica, francuska salata, zelena salata, suhomesnati proizvodi, placke od dizanog tijesta, a od slatkiša tu su: razni sitni suhi kolači od medenjaka, kiflica, oblatni, mađarica, breskvica, ali uvijek se za tu prigodu donesu još kremasti kolači kao što su mačje oči ili ambasador rolada, ivekove kocke, sedmo nebo, bomba torta… i dr.
Dom je uvijek primjereno okićen. Glavno mjesto svakako ima okićeni bor s bezbroj kuglica, lampica, ručno izrađenih zvijezdica, anđela od šišarki, kuglica od tila…Ručno izrađeni ukrasi su uradci s muzejskih radionica koje tijekom prošlih godina organiziramo u Muzeju Moslavine za djecu i odrasle. Voditeljica svih radionica je autorica ovog dnevnika. One se održavaju ili u Muzeju, po osnovnim školama u Kutini, Garešnici, Gornjoj Gračenici ili u drugim ustanovama.
Utorak, 26.
i srijeda, 27. prosinca
Na Štefanje, a gdjegdje i na Ivanuša – treći dan Božića, bilo je uobičajeno dolazak božićnog polaznika, poležaja, polaznika, kućnog prijatelja, najčešće dogovorenog susjeda, zvanog položaj, položnik. Božićni položnik, najčešće muškarac, dolazi u kuću i pozdravlja Hvaljen Isus. Nakon toga uobičajenom formulom izriče želje: Daj vam bog picekov, racekov itd. Na Štefanje, osim čestitara, u poslijepodnevnim satima posjećuju se međusobno rođaci i prijatelji. Takav posjet uzvraća se na Novu godinu. Dolazak ženske osobe kao prve znači da godina ne će biti rodna, vjeruju da će svi metalni predmeti u kući cijele godine pucati.