Vučić izmišlja nestale Srbe i dosljedno provodi etničko čišćenje Hrvata
I dok se Hrvatskoj iz državnog proračuna u desetcima milijuna financira čak sedam nevladinih srpskih udruga (jedna od njih izdavač je tjednika Novosti koji sustavno vrijeđa nacionalne i vjerske vrjednote i simbole hrvatske većine), u Srbiji su tek 2017. povećali izdvajanje za hrvatsku manjinu za čak 70 posto pa tako sada Hrvati u Srbiji dobivaju ukupno – 1,1 milijun kuna. Radi usporedbe, Hrvatska svake godine iz proračuna samo za Pupovčeve Novosti izdvoji 4,5 milijuna kuna. Samo iz tog primjera vidljivo je o kakvom je nerazmjeru riječ
Sasvim sigurno u 2018. godinu Hrvatska je ušla s potpuno opterećenim odnosima sa susjedima. U Srbiji nikad nije bio gori položaj hrvatske manjine koja nema ni najosnovnija prava, a kamoli reciprocitet u odnosu na srpsku manjinu u Hrvatskoj. I dok se vođe srpske manjine u Hrvatskoj stalno bune i tvrde da su ugroženi unatoč činjenici da u Europi nema ni države koja je dala, niti manjine koja ima prava kao što to oni imaju u Hrvatskoj, u Srbiji nitko ne reagira na premlaćivanje Hrvata zbog nacionalne nesnošljivosti. Štoviše, njihov predsjednik Vučić unatoč dokazima mrtvo-hladno izjavljuje kako nema međunacionalnog sukoba i kako su pretučeni mladići Hrvati sve izmislili, te da Hrvatska koristi priliku kako bi ocrnila Srbiju.
Istodobno pretučeni Hrvati u strahu za obitelji i za goli život boje se i prijaviti torture koje su proživjeli. Kako i ne bi kad se u Srbiji protiv žrtava etnički motiviranog napada diže kaznena prijava dok napadač prolazi tek s prekršajnom prijavom. Tamošnji političari, pa i predsjednik države, bez problema i bez istrage izjavljuju da motiv napada nije bio …
I to sve unatoč poznatoj činjenici da je napadu na Hrvate prethodilo višemjesečno maltretiranje jednog napadnutog mladića i na ulici i na društvenim mrežama. Nazivali su ga ustašom i prijetili mu. Uostalom kao i mnogim Hrvatima u Vojvodini i Srbiji koji su izloženi sustavnim antihrvatskim pritiscima kako bi ih se što više prestalo izjašnjavati Hrvatima. Što je najgore ti pritisci dolaze i s najviših razina. Vučić je samo jedan od njih. Svojedobno je i njegov koalicijski partner i čelnik Srpske narodne partije Milan Popović javno poručivao Hrvatima da nisu napravili otklon od 1941., a ni verbalne prijetnje tipa ustaše, selite se, nisu rijetkost.
Posljedica takvog zastrašivanja je potpuno nepovjerenje u sustav. Zato i nije čudno da se, kao i u ovom slučaju, mnogi Hrvati boje prijaviti napade po etničkoj osnovi. Nakon napada u Sonti mogle su se čuti informacije kako u tom naselju u kojem je većinsko stanovništvo hrvatske nacionalnosti, u mjesnom sastavu MUP-a nema ni jednog pripadnika hrvatske nacionalnosti. Isto je i u drugim institucijama.