Odavanje zaslužene časti hrvatskom skladatelju
U Beču je 17. prosinca 2017. otkrivena spomen-ploča Ivanu pl. Zajcu (1832.–1914.), u organizaciji Austrijsko-hrvatskoga društva iz Beča i Grada Rijeke
Ovom spomen-pločom je hrvatskom skladatelju konačno odana zaslužena počast u gradu u kojem je usavršio skladateljski zanat, koji je kasnije primijenio u domovini, postavši ravnateljem zagrebačke Opere i obilježivši cijelo skladateljsko razdoblje na prijelazu stoljeća do te mjere, da je nazvano Zajčevim dobom. Spomen-ploča postavljena je na adresi Weintraubengasse 6-8 u Drugom bečkom kotaru, gdje je Zajc stanovao od 1868. do 1870. Ploča je postavljena u organizaciji Austrijsko-hrvatskoga društva iz Beča i Grada Rijeke.
U ime Austrijsko-hrvatskog društva prisutne je pozdravio dr. Marijan Brajinović, naglasivši kako je ovim činom veliki hrvatski skladatelj, čija djela spadaju u sam vrh hrvatske glazbe s prijelaza stoljeća, dobio zasluženo priznanje u gradu u kojem su njegova djela, uglavnom opernog i operetnog karaktera, bila među najvećim bečkim uspješnicama svojega vremena. Prisutne je pozdravio i Nikolaus Berlakovich, predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva, koji je naglasio kako se spomen-ploča postavlja u okviru Godine kulture Hrvatska-Austrija 2017., u kojoj su dvije države u Austriji ostvarile više od sto sadržaja. Uime Grada Rijeke prisutnima se obratio izaslanik gradonačelnika Obersnela Srđan Škunca, načelnik gradskog Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem, koji je podsjetio kako snažne veze Beča i Rijeke potvrđuju i slike u riječkom HNK koje je naslikao mladi Gustav Klimt.
S biografskim i stvarateljskim crticama iz Zajčeva života upoznao je prof. Milan Turković, dirigent i fagotist, nekadašnji član Bečkih simfoničara. Ivan pl. Zajc je prvu glazbenu poduku primio od oca, a već s dvanaest godina je počeo skladati. Studij glazbe započinje u Milanu 1850., a nakon petogodišnjeg studija nastavlja karijeru u Rijeci, gdje djeluje kao skladatelj i dirigent. U Beču je živio osam godina, od 1862. do 1870., došavši u glavni grad Monarhije kako bi plasirao svoje skladbe na jedno od najvećih europskih glazbenih tržišta svoga vremena. U Beču se Zajc prilagodio kazališno-glazbenim standardima sredine, pa je svoj skladateljski opus u bečkom razdoblju obogatio u prvom redu operetama („Momci na brod“, „Fitzli-Putzli“, „Die Lazzaroni von Neapel“ i „Bojsijska vještica“).